10. septembar 2020.10. sep 2020.
RUŽICA POPOVIĆ: Pre nego počnemo nekome da pomažemo,  proverimo uslove njihovog života

RUŽICA POPOVIĆ: Pre nego počnemo nekome da pomažemo, proverimo uslove njihovog života

NE BIRAJU NAČINE DA DOĐU DO PARA

Prevare pod plaštom humanosti

Teško je i zamisliti da je neko spreman da izmisliti bolest deteta da bi na lak način zaradio, ali dešava se i to prilično često. Ružica Popović, predsednica Fondacije “Humano srce” Šapca upozorava građane da ne daju novac ni ako se neko predstavlja njihovim imenom i traži donaciju
Materijalna kriza neretko sa sobom nosi i krizu morala. Ljudi se služe različitim načinima da dođu do novca. Prevare različitih vrsta postale su svakodnevna pojava. Nažalost, sve češće, da bi se ostvarili svoj cilj, prevaranti koriste ono na šta su ljudi najslabiji – bolesti dece.
Teško je i zamisliti da je neko spreman da izmisliti bolest deteta da bi na lak način zaradio, ali dešava se i to prilično često. Fondacija “Humano srce” Šapca 11 godina pomaže siromašnima. Mada im je osnovni cilj da pomognu ljudima slabog imovinskog stanja, u nekim situacijama izađu u susret i kada je potreban novac za lek. Iako prekaljeni profesionalci u ovom poslu, koji uvek sve provere, desilo im se da i sami budu žrtve prevare. Ženi iz okoline Šapca nedeljama su davali novac za terapiju detetu. Uverila ih je da je već korisnik gradskog Fonda za pomoć oboleloj deci. Tek nadknadnom proverom saznali su da njima nikada nije dostavila dokumentaciju, a kada su zatražili istu, žena im je kao dokaz donela – špric.
Ono sa čime se ljudi često susreću jesu “humanitarci” koji od vrata do vrata sakupljaju novac za lečenje svog ili tuđeg deteta. Sa sobom obavezno nose odštampanu fotografiju deteta uz opis bolesti. Uvek, ali uvek se radi o prevari i nikada im ne treba davati novac!
Slično je i sa čestitkama koje prodaju na ulici. Nekada minimalan deo tih sredstava zaista ode nekom humanitarnom udruženju, ali najveći deo prihoda ostaje organizatorima posla.
Za prikupljanje humanitarne pomoći potrebno je odobrenje nadležne policijske stanice.
Ružica Popović, predsednica Fondacije “Humano srce” Šapca upozorava građane da ne daju novac ni ako se neko predstavlja njihovim imenom i traži donaciju.
-Mi imamo kasice – kutije sa našim logom u koje građani mogu da ubace donacije. Imamo naše stalne donatore, to je pre svega moj sin, a zatim i još neki privrednici. Kada imamo neku akciju kontaktiramo privrednike i uvek nam se odazovu, jer imaju poverenja u nas. Nismo nikada sakupljali novac od vrata do vrata, a to nećemo nikada ni raditi, navodi Ruža Popović.

“Decu ne kažnjavamo zbog roditelja”
Nedavno je “Glas Podrinja” pisao o devetočlanoj porodici Mijailović iz Ševarica. Sedmoro dece odgaja se u kući u kojoj nema elementarnih uslova za život. Ružica Popović kaže da je upoznata sa ovom porodicom od samih početaka rada Fondacije. Navodi da im je slala hranu, kupovala nameštaj, vodila na Zlatibor. To je prestala da radi kada je saznala za nehuman odnost prema babi iz komšiluka sa kojom su imali ugovor o doživotnom izdržavanju i koju je odvela u Dom za stare.
-Kuću koju su nasledili su prodali. Verovala sam da će taj novac iskoristiti da renoviraju svoju kuću, ali to se nije desilo. Naše pravilo je da ne kažnjavamo decu zbog neodgovornih roditelja. Trenutno im sređujemo kuću. Uradili smo kupatilo, okrečili, menjamo stolariju, postavili smo laminat i pločice, a dobiće i nov nameštaj, keže Ružica Popović.


Upozorenje, naime, nije tek onako izrečeno. Neko se setio da u Šapcu registruje udruženje (ne fondaciju) pod imenom “Humano srce” i po privatnim kućama i lokalima traži donacije.
-Primamo zahteve u pismenoj i usmenoj formi. Pre nego što nekom počnemo da pomažemo, pravilo je da prvo posetimo porodicu i uverimo se u kakvim uslovima žive, koliko članova imaju, kolika su im primanja. Takođe, kontaktiramo i sa Centrom za socijalni rad. Kada procenimo da je nekome zaista potrebna pomoć odmah počinjemo sa radom, navodi Ružica Popović.
Ono sa čim se u Fondaciji još susreću jesu situacije da porodice koje se nađu u nezavidnoj situaciji ništa ne čine da iz nje izađu. Odrasli ne rade, ne pokušavaju ni da nađu posao, a i ako zarade neki novac potroše ga na pogrešan način. Deca, praktično, ostaju prepuštena sama sebi i dobroj volji drugih.
-Ne dozvoljavamo da deca ispaštaju. Oni moraju da umaju bar osnovne uslove za život. Novac na ruke ne dajemo, ali plaćamo račune – preko računa. Donacije koje dobijamo u nameštaju nekada nisu u najboljem stanju, ali nikada tako nešto ne bismo dali nekome. Uvek popravimo ili ofarbamo šta može da se sredi i tek ako je u odličnom stanju prosleđujemo našim korisnicima. Dovoljno je što ih je život ponizio, nećemo i mi to da radimo, ističe naša sagovornica.
Bilo je i nekoliko “propalih ulaganja”. Posvete se porodici, srede im prostor za život, pomažu na druge načine, a onda se desi da roditelji ostave decu (ili otac umre, a majka se uda) i oni završe u hraniteljskim porodicama.
-Grešaka ima u svakom poslu, ali mi ne odustajemo. Deca su nam najveća briga i oni moraju imati dostojne uslove za život, kaže Ružica Popović.
Jedan od čestih načina dolaženja do novca, koji se može uporediti sa prošnjom, jeste “Fali mi 50 dinara za kartu” izgovor. Gotovo svako ko je išao autobusom susreo se sa ovom pojavom na stanici. Da je reč o prevari jasno je čim dotična osoba ode dalje i baš od svakog traži još novca. Ubrzo verovatno sakupi dovoljno za kartu do neke udaljenije evropske destinacije.
Količina novca bez koje prevareni ljudi ostanu nije velika. Veća je dugoročna šteta, jer ljudima ostaje “gorak ukus u ustima” i kasnije postaju skeptični i prema humanitarnim akcijama i onima kojima je zaista neophodna pomoć.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa