STANOVNIŠTVO, UŠORAVANjE I RANA DOSELjAVANjA
U MAČVU (9)
U MAČVU (9)
Duša šira od ravnice
Stigli u “prašumu” zvanu Kitog. Zamešani od svesrpskog brašna. Doneli sećanje veliko srpsko carstvo. Nijedna tuđinska vlast nije ih mimoišla
Sumirajući rana (18. vek) doseljavanja u Mačvu treba reći da su za oko dva i po veka i nešto više u nenaseljenu i šumovitu Mačvu, “prašumu” zvanu Kitog pristizali ljudi iz Hercegovine, Crne Gore, iz Krajine, Sandžaka i Semberije, iz užičkog i ostalih krajeva. Naravno, sve u potrazi za mirnim, lepšim životom. Terali su pred sobom nešto stoke, nosili decu u naručju... Priča se da su u hodu sklapali brakove, bratimili se, pa i umirali i sahranjivali. Dešavalo se da uz put sve izgube.
Granica, strah i opreznost
Nisu znali da će Mačva postati i ostati dežurna srpska pokrajina. Bežali su i odavde, čak u Rusiju, da bi se ponovo vraćali. Nisu mogli da pobegnu od činjenice da su se našli na granici dveju carevina. Tako, prvi izloženi tuđinskim nasrtajima. Granična pozicija proizvodila je strah i opreznost. Nijedna tuđinska vojska nije ih mimoišla, kao i mnoge druge nevolje: poplave, ratovi, glad, razne boleštine. Na sreću uspeli su da sačuvaju dostojanstvo i vedrinu.
Održali su se kroz vekove zahvaljujući i srpskoj crkvi, koja ih je hrabrila i držala na okupu, piše novinar i književnik, nekada i direktor “Glasa Podrinja” Tomislav Jerotić.
Mačvani su menjali mesto stanovanja i svoja prezimena, sve osim krsne slave po čemu se i danas raspoznaju, kao daleki rod. Nekada razgrađuju tamu svoje prošlosti.
Crna Bara, Ševarice, Štitar
U Crnu Baru su tokom 18. veka iz Hercegovine došli Aleksići, Beljići, Jurišići i Tadići. Od Ercegovaca su Mijatovići i Pavići, Šokčanići, Pantelići, Ivankovići, Krezići i Miraždžići. Iz Bosne su Andrići i Babići. Iz Semberije Marinkovići i od njih Brodići. Pejovići su doseljeni iz Dvorske u Rađevini. Krsmići iz Crne Gore. Sevići i od njih Popovići iz Podgorine. Živanovići od roda Simića iz Runjana u Jadru. Kokorovići su od Kokorovića iz Glogovca, doseljeni iz Kokorovine. Đukanovići iz Azbukovice. Vlajići iz Slavonije. Stanojčići su od Jovića iz Noćaja.
U Ševarice su u 18. veku iz Posavine došli Joldići. Šajinovići su iz Bingule u Sremu. Šestići od Bajine Bašte. Đuričići iz Crne Gore, kao i Misojčići. Iz Bosne su došli Nerandžići i Pantići.
U Štitar su iz Crne Gore u 18. veku stigli Vukomanovići, Ćosići i Tufegdžići. Đokići i od njih Vukovići, Dimitrići i Živanovići. Iz Hercegovine su Krstići, Nikolići (dva), jedan su rod sa Stekićima u Beogradu i Erićima u Metkoviću. Petrovići i Nikolići (jedan) su iz Bosne, kao i Sokići. Iz Bosne su i Gačići. Iz Semberije Tadići, Ignjatovići i Timotići. Iz Podgorine su došli Gavrići (kod Valjeva). Brajići su iz Carine (okolina Šibenika). Panići su ovde jedan rod sa Panićima u Tabanoviću i Slepčeviću. Marjanovići i Pavlovići su od Jadra. Od Đurđevića su Maksimovići, a Mandići iz užičke Crne Gore.
KRAJ
Granica, strah i opreznost
Nisu znali da će Mačva postati i ostati dežurna srpska pokrajina. Bežali su i odavde, čak u Rusiju, da bi se ponovo vraćali. Nisu mogli da pobegnu od činjenice da su se našli na granici dveju carevina. Tako, prvi izloženi tuđinskim nasrtajima. Granična pozicija proizvodila je strah i opreznost. Nijedna tuđinska vojska nije ih mimoišla, kao i mnoge druge nevolje: poplave, ratovi, glad, razne boleštine. Na sreću uspeli su da sačuvaju dostojanstvo i vedrinu.
Održali su se kroz vekove zahvaljujući i srpskoj crkvi, koja ih je hrabrila i držala na okupu, piše novinar i književnik, nekada i direktor “Glasa Podrinja” Tomislav Jerotić.
Mačvani su menjali mesto stanovanja i svoja prezimena, sve osim krsne slave po čemu se i danas raspoznaju, kao daleki rod. Nekada razgrađuju tamu svoje prošlosti.
Crna Bara, Ševarice, Štitar
U Crnu Baru su tokom 18. veka iz Hercegovine došli Aleksići, Beljići, Jurišići i Tadići. Od Ercegovaca su Mijatovići i Pavići, Šokčanići, Pantelići, Ivankovići, Krezići i Miraždžići. Iz Bosne su Andrići i Babići. Iz Semberije Marinkovići i od njih Brodići. Pejovići su doseljeni iz Dvorske u Rađevini. Krsmići iz Crne Gore. Sevići i od njih Popovići iz Podgorine. Živanovići od roda Simića iz Runjana u Jadru. Kokorovići su od Kokorovića iz Glogovca, doseljeni iz Kokorovine. Đukanovići iz Azbukovice. Vlajići iz Slavonije. Stanojčići su od Jovića iz Noćaja.
U Ševarice su u 18. veku iz Posavine došli Joldići. Šajinovići su iz Bingule u Sremu. Šestići od Bajine Bašte. Đuričići iz Crne Gore, kao i Misojčići. Iz Bosne su došli Nerandžići i Pantići.
U Štitar su iz Crne Gore u 18. veku stigli Vukomanovići, Ćosići i Tufegdžići. Đokići i od njih Vukovići, Dimitrići i Živanovići. Iz Hercegovine su Krstići, Nikolići (dva), jedan su rod sa Stekićima u Beogradu i Erićima u Metkoviću. Petrovići i Nikolići (jedan) su iz Bosne, kao i Sokići. Iz Bosne su i Gačići. Iz Semberije Tadići, Ignjatovići i Timotići. Iz Podgorine su došli Gavrići (kod Valjeva). Brajići su iz Carine (okolina Šibenika). Panići su ovde jedan rod sa Panićima u Tabanoviću i Slepčeviću. Marjanovići i Pavlovići su od Jadra. Od Đurđevića su Maksimovići, a Mandići iz užičke Crne Gore.
KRAJ
Lj.Đ.
Najnoviji broj
18. april 2024.
