24. oktobar 2019.24. okt 2019.
INTERNACIONALCI U REDOVIMA VK „ŠABAC“

NEKO SANjA I SRBIJU

U zemlji vaterpola iz država gde se o vaterpolu malo zna. Šabac prilika za napredak kroz jednu od najjačih liga Evrope i nametanje selektorima nacionalnih timova. Iako mali Šabac nosi draž. Kolektiv pre pojedinca. Uz saigrače laka bitka sa nostalgijom
Brazil, zemlja plaža, radosti, zemlja leta. Kalifornija, država sunca, bazeni na svakom koraku, u suštini idealne sredine za ekspanziju vaterpola, ali...
-Ne, u Brazilu vaterpolo nije popularan i neretko kada kažete da igrate vaterpolo, ljudi misle kako je to nešto na konjima, tako ih asocira „polo“. Trenirao sam fudbal, bio golman, ali sam imao sreću da mi prvi sused bude vaterpolo sudija. Ubeđivao me je dugo da imam predispozicije za ovaj sport, dve godine sam „odolevao“, priznajem, malo sam znao o vaterpolu. „Na prevaru“ me je odveo na jedan meč i posle te utakmice sam shvatio da me drugi sportovi ne interesuju. To je bila prva utakmica vaterpola koju sam gledao. Roditelji su uvek podrška, dali su potporu i pri ovom izboru, no i oni su želeli da idu na neki trening sa mnom, nisu znali koji sport je u pitanju – kaže nam Luis.
-Vaterpolo nije popularan, ali plivanje jeste, jedan je od najpopularnijih sportova i mahom na vaterpolo dolaze momci sa plivanja. Bio sam uglavnom najbrži plivač u svojoj grupi. Vaterpolo me je privukao zbog nadmetanja, direktnog kontakta i počeo sam sa devet godina da odlazim na prve treninge. Otac mi je bio igrač američkog fudbala, bavio se i trčanjem, ali iako nije znao gotovo ništa o igri koja je meni strast, od prvih treninga je pružio potporu – veli Čens dok započinjemo ugodno ćaskanje u troje i počinjemo priču o „našim kariokama i amerima“, što će nositi kapice VK „Šabac“ ove sezone.
Da, to su LUIS RIKARDO GOMEŠ DA SILVA, reprezentativni centar Brazila i ČENSELOR RAMIREZ, bek američke reprezentacije, sada saigrači u redovima šampiona Srbije i osvajača Kupa. Došli su sa severa i juga, ali Amerike, poneli su znanje, „šmek“ tog kontinenta, ali su „spakovali“ i želju za igračkim napretkom i obogaćivanjem ličnosti kroz nove sredine, poznanstva, kulturu.
Srbija je mala država, mala i daleka u odnosu na Brazil i SAD. Ipak, teritorija koja je manja od nekih gradova u pomenutim zemljama, zbog vaterpola je moćna i silna u očima tandema s druge strane “bare”. Cene je, vole, poštuju.
LUIS: Brazilci malo znaju o našem sportu, no nazovimo sve nas koji volimo vaterpolo vaterpolo zajednicom i mogu da vam kažem da je ta neformalna grupa u mojoj zemlji skup neverovatnih zaljubljenika u ovu igru. Za nas su: Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Mađarska, najznačajnije države, zbog dostignuća u vaterpolu. Kada je stigao poziv da nastupam za neki srpski klub i to šampiona, uplašio sam se da je to samo san.
ČENS: Naš fizioterapeut i kondicioni trener je Balša Nikolić. On ne dolazi u Ameriku, ali nas prati gde god da igramo turnire. Pričali smo pre nekoliko godina, pitao sam ga šta radi kada nije sa nama, rekao mi je da vodi jedan klub u Srbiji, ŠABAC iz istoimenog grada, tako da sam čuo onda za moj sadašnji tim. Pre toga, priznajem, nisam znao za klub i grad, bio mi je poznat samo Beograd. Ipak, Balša i Dejan Udovičić su me ohrabrili da prihvatim ponudu i drago mi je što sam ih poslušao.
Sport koji donosi takvu slavu u Srbiji, daleko je od očiju javnosti u rodnim državama Čensa i Luisa. Internet i „guglanje“, lov na „strimhanterima“ jedina su prilika za redovno praćenje mečeva iz najjačih takmičenja. TV prenosi nisu zanimljivi nacionalnim stanicama. Tek nekada vas daljinski upravljač može odvesti do plivališta.
LUIS: Povremeno, Svetsko prvenstvo i Olimpijske igre, ali ne redovno, ni blizu koliko bi mi želeli, naravno.
ČENS: Ne često. Uskoro su finala na univerzitetskom nadmetanju, može da se dogodi da univerziteti obezbede uživo prenose, ali generalno to nije čest slučaj. Ipak, u današnje vreme, to nije problem, dostupni su FINA TV na interetu, lajv strim najvažnijih utakmica iz Evrope i to najčešće pratim.
Luisu je Rio rodni grad, spojio je pasiju ka igri sa loptom, ljubav prema vodi, a snove ostvario na Igrama 2016. godine. Nije bio u sastavu svoje reprezentacije, ali je uživo prisustvovao istoriji tog leta.
LUIS: Gledao sam sve mečeve u Riju, a onog protiv Srbije se sećam do detalja. Obezbedili smo pobedu golom u samom finišu. Ljudi koji ne prate vaterolo su se radovali, Brazil je pobedio, dok smo mi, vaterolisti iz Brazila, skamenjeno posmatrali u potpunom šoku. Nismo mogli da poverujemo, pobedili smo Srbiju! Gledate bazen, a potom semafor i tako nekoliko puta. To je verovatno najveća pobeda u našoj istoriji.
Poređenje klupskog vaterpola i ligaškog sistema u Južnoj Americi, odnosno Sjedinjenim država sa evropskim ligama je gotovo nemoguće.
LUIS: U Brazilu ima osam timova, ligu igramo tokom leta i proleća, četiri su kvalitetnija od preostala četiri i to osetno, no kod nas je sve na amaterskom nivou. Svako od nas radi, trenira jednom dnevno i igra utakmice. Značajan progres vaterpolo doživljava zahvaljujući stranim trenerima i igračima koji dolaze kod nas, obučavaju igrače i naše trenere. Vodio nas je Ratko Rudić, trenutno nam je selektor Rikardo Azavedo, otac čuvenog Tonija Azaveda.
ČENS: Najznačajniji za veterpolo je univerzitetski sistem sporta. Najbolje četiri vaterpolo škole su u Kaliforniji. Na severu su STENFORD, BERKLI, Univerzitet južne Kalifornije (USC) i univerzitet koji sam ja pohađao Univerzitet države Kalifornije Los Anđeles (UCLA). USC je najuspešniji u istoriji, ali poslednjih godina je UCLA preuzeo primat i imao sam čast da budem deo dve titule i da studiram na ovom univerzitetu. Svakako je moj divni sport u Americi danas znatno popularniji nego kada sam ja počinjao. Kalifornija je centar našeg vaterpola i postoji mnogo klubova u kojima deca mogu napraviti prve korake.
Iako izgleda teško privići se na mali grad kao što je Šabac, kada se preselite iz jednog Rija ili Atine, gde je Ramirez nastupao prethodne sezone, novi „zemljaci“ osećaju draž našeg “tauna”.
ČENS: Šabac me podseća na moju rodnu Pasadenu. Imao sam sreću da odrastam u neposrednoj blizini bazena, te sam se na prve treninge plivanja, a potom vaterpola bukvalno samo spuštao niz ulicu. U Šapcu ponovo živim na 20 minuta laganog hoda od bezena i to mi baš prija, nema žurbe, zavisnosti od saobraćajnih gužvi.
LUIS: Dani sportiste su jednostavni, odmor, trening, slobodno veme, trening, utakmica. Odgovara mi što je Šabac mali i miran grad, te u slobodno vreme ga upoznajem na tenane i kroz novu kulturu, arhitekturu i ljude, upotpunjujem sebe kao ličnost. Radujem se i narednim mesecima u ovom gradu.
Bitka protiv nostalgije je konstantna, daljina boli često, ali uz malu pomoć prijatelja/saigrača i svest o tome šta znači profesionalni sport, prevaziđe se svaka muka.
LUIS: Nedostaje mi i porodica i Brazil, ali sam bio spreman. Sanjao sam da profesionalno igram vaterpolo i Evropa je mesto gde je to moguće. Profesionalni sportisti često menjaju lokacije za život i nema mesta za nostalgiju koja tišti. Tehnologija je napredna, u kontaktu sam sa porodicom, ostatak dana sam posvećen treningu. Ovde sam upoznao sjajne momke, vrlo gostoljubive, prihvatili su me sjajno i živim lepe dane u Šapcu. Želim da još dugo nastupam u Evropi.
ČENS: Mnogo mi nedostaje porodica, srećom tu je tehnologija, sve je dostupno i u Srbiji, tako da se redovno čujemo, vidimo putem video poziva. Kada sam igrao u Italiji, osim mene samo su dva saigrača iz reprezentacije igrala u Evropi, u Mađarskoj. Nostalgiju smo pobeđivali međusobnim posetama. Sada je drugačije, s godinama, američkih vaterpolista ima u više država Evrope: Španiji, Grčkoj, Italiji, Hrvatskoj, u kontaktu smo, nadamo se da ćemo uskladiti rasporede i videti se.
Treniraju za pobede Šapca, sanjaju neki novi pehar ili pehare za klupske vitrine koje će i oni držati u rukama, maštaju o ovacijama sa tribina Gradskog bazena, ali se raduju i narednom letu, nadajući se svečanom defileu na Olimpijskom stadionu u Tokiju, dok nose nacionalna obeležja.
LUIS: Naš cilj je da na nivou cele Amerike budemo najbolji. Na poslednjim panameričkim igrama smo izgubili od Kanade, osvojili bronzu. Želimo da budemo konurentni Americi, Kanadi. Nadamo se da ćemo biti u Tokiju 2020. i da ću biti deo nacionalnog tima. Igram u jednoj od najjačih liga Evrope, Jadranskoj ligi, protiv najvećih timova i svaki minut je prilika za napredak. Napredak pojedinca je posledica napretka tima i svaki pojedinac je u službi kluba, nema razdvajanja želja, želimo svi da Šabac ostvari uspehe, a kroz njih da i ja postanem bolji igač nego pre dolaska.
ČENS: Za nacionalni tim sam debitovao 2013. godine. Imao sam svega 18 godina kada me je Dejan Udovičić uvrstio u sastav za Svetski šampionat u Barseloni. Nisam nastupao na Olimpijskim igrama u Riju, trenutnom sam među 11 na svakom turniru i nadam se da ću biti u Tokiju deo reprezentacije. Posle srebra na Olimpijskim igrama u Pekingu, vaterpolo je doživeo veliki rast popularnosti. Posle 2012. većina generacije je završila karijeru i projekat je doživeo, donekle, krah, ali je započeo stvaranje nove generacije i verujem da imamo sasvim dobar tim sa ozbiljnim ambicijama na narednim Igrama. Igrama u Šapcu treba da zaslužim poziv selektora i poverenje da stojim ispod zastave na najvećem takmičenju. Motiv ne može biti veći.
Kada govorite dobro Engleski, komunikacija je lagana na većem delu planete. Dolazak u novu sredinu za Čenselora nije samo privremeno mesto boravka, već i prilika za upoznavanje novih kultura, ali i širenje jezičkih znanja.
ČENS: Najveća jezička barijera bila je Italija. Od prvog dana sam učio italijanski, na nekom bazičnom nivou, da bih mogao da funkcionišem. U Grčkoj i sada u Srbiji gotovo svi znaju dobro Engleski i sve je lakše. Možda to ima i lošu stranu, manje učim drugi jezik, ali sam naterao sebe da pomalo učim Srspki u slobodno vreme. Nije lak jezik, zbog glasova koje teško izgovaram, ali dok sam u Šapcu neću odustati. Pomažu i treninzi gde govorimo na srspkom. Zamolimo Luis i ja da nam instrukcije prenese na engleskom isključivo kada su u pitanju važna taktička rešenja.

Škola pre sporta
Sistem svakog sporta kroz univeritetske lige u Americi morao bi da posluži kao primer hijerarhije i kod nas, one gde se „vaga“ između sporta i obrazovanja. Sport je privremen, uslovljen faktorima sreće, fizičkih predispozicija, konkurencije, ali duh, znanje, kompletna ličnost su večne kategorije, bez kojih nema istinski velikih i uspešnih sportista.
ČENS: Vi ste prvo student, a tek onda sportista. Da bi mogli da igrate sport, da se bavite onim što vam je strats, morate da imate dobre ocene, da napredujete. Uspeh je prvo na proveri i ukoliko imate kontinuitet napretka i dostignete nivo, tek onda ste dobrodošli na treninzima i utakmicama.


D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa