31. decembar 2019.31. dec 2019.
Budući čuvari hrama knjige
ecenija postojanja Kluba recitatora Biblioteke šabačke

Budući čuvari hrama knjige

Spojila nas je ljubav prema pisanoj i izgovorenoj reči, a zauvek vezalo iskreno prijateljstvo i želja da stvarnost učinimo podnošljivom. O potrebi mladih ljudi za istinskim vrednostima se tako rečito ćuti, ništa novo. Ako smo nemarni prema svom jeziku, nemarni smo i prema sebi samima. Spokojni smo jer znamo da imamo kome ostaviti svoje snove i ključeve naših odaja. Naposletku, Biblioteka sa mladima može sve
„Poezija je zarazna. Ona je u službi života. Poezija je u životu. Ona je ispred života. Postoji razlog poezije: to je razlog dobra, rekao je Pol Elijar. Tu „infekciju“ pisane reči u odorama rime osetili su i članovi jednog posebnog Kluba koji već deceniju krasi šabački hram knjige. O deset posebnih godina razgovarali smo sa Kristinom Aleksić, urednicom programa kulture u Biblioteci šabačkoj i inicijatorkom Kluba recitatora koji obeležava mali-veliki jubilej.

Poezija danas ne pripada najpopularnijim književnim formama, slična situacije je bila i pre deset godina. Ipak, trajanje Kluba je dokaz da stih još uvek ima svoje poklonike.
Teško je objasniti sve ono što je stalo u proteklih deset godina. Spojila nas je ljubav prema pisanoj i izgovorenoj reči, a zauvek vezalo iskreno prijateljstvo i želja da stvarnost učinimo podnošljivom. Kontinuitet nije nešto što je tipično za ove prostore, bar kada je kultura u pitanju. Mi, eto, trajemo. Neko bi rekao da je to čudo. Ja bih rekla da je vera, pre svih nas, bibliotekara, jer smo učinili sve da mlade ljude motivišemo da čitaju. Još je važnija vera naše dece - u sebe i prave vrednosti, ali i vera u nas. Prijalo nam je to poverenje, ali smo od njega i strepeli. Preispitivali smo se i neprestano učili, jer smo znali da nemamo pravo da ga izneverimo.

O potrebi mladih ljudi za istinskim vrednostima se tako rečito ćuti. Ništa novo. Zato nije bilo lako progovoriti glasno, toliko glasno da probudimo tišinu i ponudimo našoj deci jednu malo drugačiju verziju stvarnosti. Pre tačno 10 godina, na poziv tadašnje direktorke Biblioteke šabačke, pokrenula sam Klub recitatora. Iznenadilo me koliko je mladih ljudi počelo da dolazi na probe. Recitatori iz Kluba su vrlo brzo postali prepoznatljivi na takmičenju „Pesniče naroda mog“. Isticali su se po jedinstvenoj interpretaciji i izboru pesama. Opšti je utisak da su polaznici svojim glasom, dikcijom, iskrenim doživljajem pesme i razumevanjem iste doprinosili da se publika uživi, ali i uživa u poeziji. Vetar u leđa smo oduvek imali, a pravac smo određivali sami. Od prvog dana smo složno krenuli ka jednom cilju - da se dobar glas poezije i svih onih koji je vole daleko čuje. Kroz svetove pesničkih zbirki polaznici su se najpre kretali bojažljivo, a potom sve sigurnije, sa željom da putovanje produže u beskonačnost.

Klub recitatora jedna je od više sekcija Biblioteke šabačke posvećena mladim ljubiteljima pisne reči.
Ubrzo se javila potreba za drugim radionicama i oformili smo Dramsku sekciju i Kreativno pisanje (u kojoj su nastali radovi vredni pažnje, osvajale su se nove reči i stvarale misli koje su sa sobom, ruku pod ruku, vodile neke nove, lepše, zrelije). Već posle nekoliko meseci uradili smo predstavu „Čovek nije ono što misli, već ono što želi“. To nam nije bilo dovoljno. Nekako su nas uvek privlačila čuda, a i sami smo to postajali. Rešili smo da svet bajki učinimo stvarnim i zaigrali smo „Biblišinu ringeraju“. Započeli smo sa pisanjem svoje priče koja nema kraj. Ima samo nas i nekoliko stotina mališana koji je sa nestrpljenjem iščekuju svake godine.

Kroz deceniju postojanja Klub i poezija su bili jedno drugom sklonište i brana.
Godine su prolazile, a mi smo rasli. Poezija nas je činila jačim, mudrijim i složnijim. Čuvala nas je od neizvesne svakodnevice, a mi smo nju branili od banalnosti. Posle tri godine rada iza sebe smo imali nagrade sa takmičenja, nekoliko predstava i pregršt uspomena. Dobili smo i novog stalnog člana - pridružila nam se moja koleginica Aleksandra Erdevički Tomić, koja je od prvog druženja svima nama postala neophodna. Zamislite, u godini kada se obeležavalo 200 godina od rođenja Petra Petrovića Njegoša, Dramska sekcija Biblioteke je među jedinim u Srbiji obeležila tako značajan jubilej - izvedena je predstava „Ja, Čovjek“! Još jedno čudo! Pod krovom Biblioteke zapisani su prvi redovi te predstave - mudri, iskreni, kako samo može napisati mlad čovek. Pod istim krovom je odigrana i prva scena - uverljivo, srčano, sa žarom, kako samo može učiniti mlad čovek. Pod istim krovom je predstava i izvedena. Pitate se kako se priča završila? Aplauzom koji je trajao toliko dugo da je dopreo čak do prošlosti, osmesima i rečima podrške koje ćemo čuvati za neka buduća vremena. Ako zatreba... Ubrzo je izvedena i predstava „Naša deca“, koja je inspirisana delima Branislava Nušića. Jedan veliki korak napred. Opet i ponovo su mladi ljudi pisali scenario, režirali, glumili. Mi smo bili tu da usmeravamo, ispravimo, predložimo, a uglavnom da uživamo i ponosimo se.

Posebnu pažnju ste posvetili očuvanju maternjeg jezika, kao osnove našeg identiteta.
U jednom trenutku smo shvatili da je došlo vreme da se pobrinemo i o jeziku i upozorimo da se neće sačuvati sam od sebe. Takođe, jedan od ciljeva je bio i da podsetimo da je naš jezik i dalje tamo gde treba da bude - u školama, knjigama, narodu. Ako smo nemarni prema svom jeziku, nemarni smo i prema sebi samima. Naposletku, ne smemo zaboraviti da je upravo jezik taj koji će sve nadživeti da bi o svemu i svedočio. Tako je nastala serija programa pod nazivom „Jezička vlada“...

Ovo je samo prvi u nizu jubileja večno mladog Kluba recitatora. Svaka nova godine je prilika, izazov i motivacija za stasavanje.
Dakle, postojimo. Opstajemo. Rastemo. Na našoj strani su deca, njihovi roditelji i profesori, kolege, ali i rukovodstvo Ustanove koje ni na tren nije zanemarilo naše potrebe, planove, nade, rad i trud. Postajemo izuzetak svih ustaljenih pravila o netrajanju na ovim prostorima, a samim tim i fenomen, čudo. Ili to već jesmo? U Biblioteci čuvamo knjige, ali čuvamo i reči. Spokojni smo jer znamo da imamo kome ostaviti svoje snove i ključeve naših odaja. Naposletku, Biblioteka sa mladima može sve. Mladi sa Bibliotekom još više. To smo već dokazali. I tek ćemo!

Najmoćniji saveznik mladih
Ono po čemu se Klub recitatora razlikuje od većine aktivnosti za mlade u našem gradu je kontinuitet. Biblioteka sistematski, organizovano i kontinuirano radi sa mladima počevši od nabavne politike, povlastica koje naši polaznici radionica imaju, mogućnost učešća u programima i konstantnog sticanja znanja kroz mnogobrojne aktivnosti. Cilj nam je da se mladi u našem prostoru osećaju prijatno i da imaju želju da dođu ponovo.
Svojim najvećim uspehom smatram činjenicu da naša deca, i posle nekoliko godina, imaju potrebu da nas čuju, vide, da dođu, da podele sa nama svoje uspehe. Mi stvaramo čitaoce, ljude koji umeju da prepoznaju prave vrednosti, koji imaju potrebu da se obrazuju. U današnje nevreme to nije lako učiniti, ali uspevamo jer imamo najmoćnijeg saveznika- knjigu!
M. Ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa