Kulturni centar - Lazin fanzin 02
(Ne)ispisana stranica intime
„Ono što je najvažnije kada govorimo o ženskim glasovima u književnosti jeste da istaknemo da se oni moraju boriti protiv dve vrste otpora koji se ne postavljaju pred autore muškarce, a to su otpori marginalizaciji i otpori infantilizaciji“, prof. dr Vladislava Gordić Petković
Kulturni centar Šabac novu 2021. započeo je publikovanjem drugog Lazinog fanzina. Kao i u prethodnom izdanju fokus je na nagrađenim pripovetkama koje nose priznanje nazvano po jednom od najpoznatijih šabačkih pisaca. Lazin fanzin 02 posvećen je dobitnici Mariji Ratković, ali i ženskom stvaralaštvu u domenu književnosti.
-Kada je reč o položaju žena i njihove uloge u kanonu, kao autorici na ovom prostoru čini mi se da u poslednje vreme ima sve više glasova žena, autorica koji su postali dominantniji nego ranije i da se sve više otvaraju upravo neke teme i načini pisanja koji su drugačiji iz perspektive žena. Tako se ispisuje ta jedna neispisana stranica intimne, privatne povijesti koja je nekakva povijest enterijera nešto gdje su žene živjele, što je zapravo jedna privatna, intimna povijest čovječanstva koja nikad nije bila ispisana, barem ne iz ženske perspektive na ovim prostorima. I sad se te rupe zapravo te praznine popunjavaju. Ja sam sama krenula pisati jedan roman koji se sastoji od priča koje su inspirirane, nekim stvarnim iskustvima žena iz moje obitelji, koje su rođene i odrastale na cijelom prostoru bivše Jugoslavije pa tako kroz tu neku njihovu intimnu povijest to što se njima događalo dok su muškarci ratovali a o čemu se ništa ne zna, nekako prikupila sam i neka pisma i fotografije i dokumenta i predmete i na osnovu te intimne arheologije pokušavam napisat fikciju zapravo nešto rekonstruirat, pa je priča Jabuke jedna priča koja je nastala po stvarnoj epizodi iz života moje mame koja je zbilja bila ratno siroče i odrasla je u domu u Bosni ali sa osamnaest godina je došla u Dalmaciju, kao devojčica je već ljetovala u Splitu u zgradi nadbiskupijskog sjemeništa tada i to je bilo jako neobično zapravo iskustvo za nju i skicirala sam ga u toj pričici - navodi Olja Savičević Ivančević u publikaciji KC gošća rezidencijalnog programa Lazina kuća za pisce i autorka priče „Jabuka“.
Publikaciju Lazin fanzin možete pronaći na sajtu i fb stranici Kulturnog centra.
-Kada je reč o položaju žena i njihove uloge u kanonu, kao autorici na ovom prostoru čini mi se da u poslednje vreme ima sve više glasova žena, autorica koji su postali dominantniji nego ranije i da se sve više otvaraju upravo neke teme i načini pisanja koji su drugačiji iz perspektive žena. Tako se ispisuje ta jedna neispisana stranica intimne, privatne povijesti koja je nekakva povijest enterijera nešto gdje su žene živjele, što je zapravo jedna privatna, intimna povijest čovječanstva koja nikad nije bila ispisana, barem ne iz ženske perspektive na ovim prostorima. I sad se te rupe zapravo te praznine popunjavaju. Ja sam sama krenula pisati jedan roman koji se sastoji od priča koje su inspirirane, nekim stvarnim iskustvima žena iz moje obitelji, koje su rođene i odrastale na cijelom prostoru bivše Jugoslavije pa tako kroz tu neku njihovu intimnu povijest to što se njima događalo dok su muškarci ratovali a o čemu se ništa ne zna, nekako prikupila sam i neka pisma i fotografije i dokumenta i predmete i na osnovu te intimne arheologije pokušavam napisat fikciju zapravo nešto rekonstruirat, pa je priča Jabuke jedna priča koja je nastala po stvarnoj epizodi iz života moje mame koja je zbilja bila ratno siroče i odrasla je u domu u Bosni ali sa osamnaest godina je došla u Dalmaciju, kao devojčica je već ljetovala u Splitu u zgradi nadbiskupijskog sjemeništa tada i to je bilo jako neobično zapravo iskustvo za nju i skicirala sam ga u toj pričici - navodi Olja Savičević Ivančević u publikaciji KC gošća rezidencijalnog programa Lazina kuća za pisce i autorka priče „Jabuka“.
Publikaciju Lazin fanzin možete pronaći na sajtu i fb stranici Kulturnog centra.
M. Ž.
Najnoviji broj
25. april 2024.
