Foto: Privatna arhiva
SEĆANjE
Živan Lukić (1943 – 2023)
Živan Lukić nije bio jedan od onih profesora, o kojima je naš veliki humorista Branislav Nušić govorio „koji pretače akovče svoga znanja“, već koji u nastavu ulaže svu svoju energiju i dušu. I po tome će ga pamtiti generacije
Ove zakasnele zime, sa prvim januarskim snegom, otišao je sa ovog sveta Živan Lukić. Najveći i najplodonosniji deo svoga života proveo je u Šapcu, kao profesor Pedagoške akademije za učitelje, kasnije i kao direktor Više i Visoke škole strukovnih studija za vaspitače. Svoje bavljenje srpskim jezikom Živan Lukić, magistar filoloških nauka, započeo je na Institutu za srpski jezik u Beogradu radom na velikom Rečniku srpskog jezika Srpske akademije nauka. Njegovo ime nalazi se među obrađivačima desete knjige ovog nacionalnog projekta, u kojoj su popisane i objašnjene reči i izrazi koliti, kolo, vilino kolo, vrzino kolo, nebesko kolo, kolo bez Kokana, kolovođa, konjanik, kopneti, kosa, koštunjac,krv, kresnica, krst...
Živan Lukić je bio vredni izučavalac srpskog jezika, autor brojnih radova koji se bave pitanjima jezika i jezičke kulture, pisac udžbenika za osnovnu školu i za studente, buduće učitelje i vaspitače. Kako je jezik u nastavnom procesu naših škola povezan sa književnošću, tako se i književnost našla u fokusu Lukićevih istraživanja. Sa nesumnjivim darom za prefinjene analize, on je, po skromnoj tvrdnji, na trenutak svraćao u književne radionice mnogih pisaca – Šolohova, Andrića. Kočića, Kosmača, Bore Stankovića.
Svaki čovek, kao i svaka zvezda, ima svoj sjaj i svoju putanju. Čini nam se da na životnoj i profesionalnoj putanji Živana Lukića najjače svetli njegov pedagoški rad, njegov iskreno spontan, tih i nenametljiv pristup svakom studentu, beskrajno strpljenje i istinska posvećenost.
Živan Lukić nije bio jedan od onih profesora, o kojima je naš veliki humorista Branislav Nušić govorio „koji pretače akovče svoga znanja“, već koji u nastavu ulaže svu svoju energiju i dušu. I po tome će ga pamtiti generacije.
Živan Lukić je bio vredni izučavalac srpskog jezika, autor brojnih radova koji se bave pitanjima jezika i jezičke kulture, pisac udžbenika za osnovnu školu i za studente, buduće učitelje i vaspitače. Kako je jezik u nastavnom procesu naših škola povezan sa književnošću, tako se i književnost našla u fokusu Lukićevih istraživanja. Sa nesumnjivim darom za prefinjene analize, on je, po skromnoj tvrdnji, na trenutak svraćao u književne radionice mnogih pisaca – Šolohova, Andrića. Kočića, Kosmača, Bore Stankovića.
Svaki čovek, kao i svaka zvezda, ima svoj sjaj i svoju putanju. Čini nam se da na životnoj i profesionalnoj putanji Živana Lukića najjače svetli njegov pedagoški rad, njegov iskreno spontan, tih i nenametljiv pristup svakom studentu, beskrajno strpljenje i istinska posvećenost.
Živan Lukić nije bio jedan od onih profesora, o kojima je naš veliki humorista Branislav Nušić govorio „koji pretače akovče svoga znanja“, već koji u nastavu ulaže svu svoju energiju i dušu. I po tome će ga pamtiti generacije.
Dr sci. med. Svetlana Karić, predsednik Akademije Šabac
Najnoviji broj
25. april 2024.
