18. maj 2023.18. maj 2023.
Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

USPEŠNI MLADI PIJANISTA: ŠAPČANIN LAZAR TORBICA

Glavni lik u svojoj avanturi

Lazar Torbica, uspešni mladi pijanista, rođen je na Vidovdan, ‘99 godine u Šapcu. Zato je i dobio ime Lazar. Ima 23 godine, na završnoj je godini master studija na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Takođe je i profesor klavira u Muzičkoj školi “Mihajlo Vukdragović” u rodnom gradu.

Sve je počelo kao igra. I danas se prepričava anegdota kako ga je mama Jelena upisala u Muzičku školu da bi razvijao emocionalnu inteligenciju i da bi se sinapse u mozgu pravilno povezale da bi bio bolji u školi. Međutim, niko nije očekivao takav talenat.

- Deca koja su u kontaktu sa umetnošću, drugačije vide svet. Klavir je bio logičan izbor zato što je najjasniji, temperovani instrument, a i tata ga je svirao i mogao je da mi pomogne u početku.
Kada je upisao je nižu Muzičku, sve krenulo prirodnim tokom, sa lakoćom. Profesorka Helena Davidović odmah je prepoznala izraziti talenat. Za njega je to bila avantura, sa roditeljima i profesorkom išao je na takmičenja, nastupe, koncerte, interne časove... Paralelno je išao i u OŠ „Jevrem Obrenović“ i bio odličan đak. U sedmom osnovne polagao je ispite iz osmog razreda da bi nivelisao razliku u godinama, s obzirom da je ranije krenuo u Muzičku, nego u „Jevremovu“ školu.

UVEK IMA NEŠTO DOBRO
„Želim da idem dalje. Posle će biti kasno. Klavir mi je omogućio da putujem i upoznajem kvalitetne ljude, da učim od njih, što me je razvijalo kao ličnost. Svoja ubeđenja sam mnogo puta prevrednovao, ispitao i porastao. Generalno, samo poznavanje drugog jezika je značajno, jer riznica znanja je mnogo veća kada imaš ključeve kojima možeš da otključaš druga vrata. Novi jezik je još jedan život u nekom drugom svetu. I ako se možda ne završi dobro, svakako će biti bolje na kraju zbog znanja i u struci i životu. Uvek ima nešto što je dobro.“


Posle uspeha na takmičenjima koja su potvrdila njegov dar, bilo je prirodno da upiše srednju Muzičku školu. O drugoj opciji nije razmišljao, put se otvarao sam.

U srednjoj je već postalo ozbiljnije, ali je imao vremena za druženje i sport – tenis, kajak, stoni tenis, ali je morao da čuva ruke, posebno levu. Voleo je istoriju i mitologiju, koje je istraživao u slobodno vreme.

Takmičenja i nastupi
Takmičenja su počela u sedmoj godini. To su bili kratki, desetominutni programi.
- Najviše pamtim takmičenja u inostranstvu. Drugačija su, za stepenicu više, ali i kada se putuje satima da bi se učestvovalo, to pojačava čitav dojam. Najradije pamtim takmičenja u Italiji, Francuskoj, Belgiji i Makedoniji. Pariz izdvaja kao prvi test veštine na svetskom nivou 2017. Tada je bio četvrta godina srednje škole. Iako odlazi na takmičenja sa nadom i rezervom, osvojio je treću nagradu, što je veliki uspeh.

- Dobio sam ovacije i bio jako srećan. To mi je bio dokaz samom sebi da imam kvalitet koji prepoznaju ljudi izvan Srbije. Kvalitet koji može da se meri svetskim standardima.

SVET NIJE CRNO-BELI
„Mislim da ne bi trebalo ništa tragično shvatiti. Ljudi ne bi trebalo da olako daju svoj sud, nego da pokušaju da sagledaju širu sliku o nekome koga ne vole, da zamisle sebe u cipelama svog neprijatelja, nekoga ili nešto što bi osudili, jer istina ima mnogo uglova. Spadam u ljude koji teško oforme mišljenje o nečemu ili nekom, baš zato što bih hteo da čujem razlitita mišenja i testiram svoje uvid. Ništa nije crno- belo. Život ima mnogo nijansi.

Nastupao je kao solista u uglednim koncertnim dvoranama. Imao je solističke koncerte u Beogradu, Somboru i Šapcu.

- U Srbiji, na Šopenfestu, moj najbolji drugar iz detinjstva, Momčilo Tomić i ja podelili smo prvu nagradu, što je bio ogroman vetar u leđa. Bilo je divno što smo zajedno rasli, takmičili se i krunisali naš put tom nagradom. To nam je otvorilo vrata za razne koncerte koje je organizovao Šopnefest – (Kuća Kralja Petra, Kolarac, SANU, Biblioteka grada Beograda...) na kojima smo nastupali zajedno.

Foto: "Glas Podrinja"


Lazar Torbica student je druge godine master studija klavira na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i profesor klavira u Muzičkoj školi „Mihjlo Vukdragović“ u Šapcu. Osvojio je više od 40 nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima, od kojih, kao najvažnije, izdvaja: prve nagrade na takmičenjima zajednice škola muzike i baleta Republike Srbije (2011,2013,2017), 3. nagradu na međunarodnom takmicenju “Town of Gagny” u Parizu, nagradu za finalistu na takmičenju ““Merci Maestro” u Briselu, laureat na međunarodnom takmičenju “Polyhimnia” u Skoplju, prvu nagradu na festivalu “Dunavska Sonata” u Novom Sada, prvo mesto na Međunarodnom takmičenju “Šopen fest” u Beogradu. Najsvežija je prva nagrada na Međunarodnom takmicenju ““Euterpe”-Corato, (Bari, Italija) u kategoriji do 23 god i nagrada za finalistu u kategoriji do 39 god na istom takmičenju, kao i druga nagrada na Međunarodnom takmičenju ““Isola di sole” u Italiji.
Tokom školovanja sarađivao je sa mnogim eminentnim profesorima kao što su: Arbo Valdma, Svetlana Bogino, Vladimir Ogarkov, Jokut Mihajlović, Evgenije Starodupcev, Žak Ruvije i Rita Kinka.


Student i profesor
Put koji ga je vodio doveo ga je do Akademije umetnosti u Novom Sadu kod profesorke Rite Kinke, sa kojom je sarađivao od malih nogu. Nije razmišljao o studijama u inostranstvu.

- Delovalo mi je previše rano. Da sam otišao i od malena iskusio život u tuđini, možda ne bih bio ličnost kakva sam sada, ne bih isto voleo, isto se šalio.... Možda bi se to drugačije odrazilo na moju karijeru, ali mi nije žao, zadovoljan sam kako je sve prošlo i nadam se da će tako i biti i dalje.

Na prvoj godini fakulteta, otišao je na takmičenje u Brisel, koje je za njega predstavljao ispit zrelosti i dokaz samostalnosti. Imao je osamnaest godina i doživeo kulturološki šok. Ostao je tri dana, razboleo se, nastupao pod temperaturom, ali je stigao do finala. Iako nije osvojio nagradu, ovo takmičenje mu je najdraže.

- Izdvajam ga zbog celog procesa koji je prethodio rezultatu. Kao da je bilo prelomno iskustvo, ne samo za mene, nego i za moje roditelje. Bio je to veliki test poverenja. U ovom poslu nema velikih neuspeha, ni strašnih stvari kojih se čovek ne bi sećao. Ne zavise životi od nas, bavimo se umetnošću i oplemenjujemo i sebe, i druge.

I dalje se osećam kao student, iako sam i profeosr. Drago mi je što direktorka naše škole Sonja Živković ima mnogo razumevanja za mene kao studenta i omogućava mi da i dalje negujem svoje stručno
usavršavanje uz rad u školi


Prošao je kroz fazu preispitivanja na trećoj godini fakulteta, što je prirodno, čak i neophodno. Po završetku fakulteta, upisao je master studije prošle godine. Radio je kao prosvetni radnik, najpre u Muzičkoj školi u Somboru, što mu je dalo sasvim drugačiju perspektivu.

- Neobično je kada nešto što čitav život učite počnete da objašnjavate nekom drugom i slušate samog sebe dok govorite. I to je test, teorijska provera svega što ste do tada naučili. Kao da samog sebe ponovo učim.

Živi na relaciji Novi Sad – Šabac, s obzirom da je student u Srpskoj Atini, a profesor u Šapcu. Iako je vezan za rodni grad, ima veliko društvo u Novom Sadu, bez koga ne može da zamisli život. Svi su muzičari. Devojka mu je takođe koleginica, svira violinu.

Dok smo razgovarali sa mladim umetnikom, pomislili smo kako su njegovi roditelji kvalitetno ostvarili primarnu roditeljsku funkciju, usmerili su ga i pustili da odraste, da ode iz gnezda.

- Za mene će sazrevanje uvek biti proces, što je dobro za umetnika, da bude opušten, da ima iskrene, jednostavne emocije. To je dobro kanalisati uz muziku. Neko ko se previše bavi ozbiljnošću i prolaznim stvarima, možda ne može da se opusti i uživa u trenutku, nego živi ili u prošlosti, ili u budućnosti.

Kaže da je život igra sa granicama, da bi trebalo istovremeno negovati i ograničavati slobodu.
- Ništa ne bi trebalo doživljavati definitivno i nepromenjivo, nikad se ne zna. To je nešto što prvo naučimo na svojoj koži, od simpatija i kritike, na takmičenjima. Spremimo sve što treba i na kraju sreća odluči. Kada bismo sve srcu prihvatali, mnogo bismo teže ustajali i oporavljali se od nekih padova.

Mladima koji razmišljaju o umetnosti poručuje da se ne plaše koraka ka nepoznatom, da se ne boje da budu glavni lik u svojoj avanturi, da izađu iz zone komfora i nečega što samo izgleda kao sigurnost.
- Možda je druga sigurnost na korak od nas. To treba svako sebi da dokaže sam.
M.F.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa