26. oktobar 2017.26. okt 2017.
Ekonomski barometar

Grešni ili sveti peti

Kao da nikad nije ni bio. Više se sećamo 7. jula i Žikice Španca nego, Petog oktobra. Ko bi mogao reći tog lepog i vedrog Petog Leta Dvehiljaditog, da će već posle 12 godina, tada poraženi postati pobednici i odlučivati o sudbini Petog, koji je do tada bio Sveti Peti uz sva razočaranja i izneverene nade da bi posle, najpre stidljivo, onda sve glasnije, postao Grešni Peti? Ove godine neki iz vlasti mu smisliše novu definiciju. To je događaj koji je doveo tajkune i pljačkašku privatizaciju. Amin.
Najbliži saradnici Slobe i vojvode Voje, od gubitnika, postali pobednici. Zaseli na najviše položaje, zajedno za mnogim petooktobristima, koji su prodali “veru za večeru”. Peti za vlast. Umesto proglašenja za državni praznik, zbog svrgavanja diktature i promene sistema, Peti postao “ilegalac” na nacionalnim frekvencijama. Ostao samo profesor Žarko Korać da se “bori sa vetrenjačama”. Kako je počelo, uskoro će Peti postati “tragični događaj u novijoj istoriji Srbije”. Još jednom, Amin.
Ne blede sećanja na poslednju deceniju dvadesetog veka i drugog milenijuma, koja je prethodila Petom i izazvala ga. Na njenom početku je sve izgledalo idilično. Eks Jugoslavija je bila svetski hit. Neupitni lider svih zemalja Jugoistočne i Srednje Evrope. Premijer, reformista Ante Marković je imao punu podršku svetskih finansijskih institucija(MMF i Svetske banke). Merenu sa više milijardi dolara dugoročnih jeftinih kredita za reforme i restrukturiranje, počev od privatizacije društvene svojine, kombinacijom prodaje i insajderske privatizacije(zaposleni i penzioneri).
Onda su se na scenu nasilno vratili političari. Uplašeni da će ekonomija pobediti politiku. Krenuli su sa “jogurt”, “balvan” i drugim revolucijama. Umesto decentralizovane federacije i para, nametnuli su nedužnim narodima, nacionalizam i građanski rat. Što se Srbije tiče, u ovoj “crnoj” deceniji, desile su se tri velike katastrofe:građanski rat i izbeglice, hiperinflacija merena desetinama nula, koja je čitave plate “jela” za jedno pre podne, pretvarajući ih u paklo (švercovanih) cigareta, zaključno sa međunarodnim sankcijama i bombardovanjem od strane međunarodne zajednice. Epilog na kraju “crne” decenije bio je zastrašujući. Plate 50 evra(tadašnjih 100 maraka), javni spoljni dug 150 odsto BDP(bruto domaćeg proizvoda), razorena privreda, takoreći nečitljivi bilansi poslovanja tzv. ”velikih sistema” zbog potpuno “pojedene supstance”. Čitavu deceniju, koja je promenila svet velikim tehnološkim promenama, kod nas “pojeli skakavci”. Ostali smo, ne samo svetlosnim miljama udaljeni od “sveta”, nego i od “samih sebe”, sa kraja prethodne i početka “crne” decenije. (Uzgred budi rečeno, još se “nismo stigli”).
Izvesno je da je ova izgubljena decenija i gubitak priključka u svet, najviše doprinela što je posle Petog sve teklo razočaravajuće sporo. Posebno kad su u pitanju građani i njihov standard života, kao glavni cilj(valjda) svih ”revolucija i reformi”. Čemu su, pored “crne” decenije dosta doprineli i sami petooktobristi. Prvo što nije bilo “šestog oktobra”(čitaj: lustracije), da bi ih zatim spopale poznate “tranzicione”pojave. Koje su vukle unazad. Najpre Partokratija(vladavina partija ministarstvima, opštinama, agencijama, zavodima i javnim preduzećima, kao svojim feudima). Zatim korupcija, gde su pojedini partijski i državni funkcioneri sa platama od hiljadu evra i njihovi “izabrani” tajkuni brzopotezno stekli džipove, jahte, firme i “ostrvske” pare. Preživeli su i “poslednji dinosaurusi” u Evropi, naša javna preduzeća. Na državnim subvencijama su “životarili” i veliki sistemi, sa pojedenom supstancom i nenadoknadivom tehnološkom “rupom”.
Uglavnom, da nam je Petog neko rekao da ćemo Leta Sedamnaestog imati prosečne plate od 380 i penzije od 200 evra, i da ćemo u Evropsku uniju ući najranije 2025.godine, ne bi se uopšte kladili, nego bi se posvađali, možda i pobili. Kao evropski “miljenici” nakon Petog, Evropi smo se nadali najkasnije do Leta Sedmog, ili ne daj Bože, Desetog. Da bi se sve završilo, onako kako se moralo završiti. Leta Dvanestog, na vlast su se vratili svi Slobini i Vojini “mladi lavovi”. (Istina, Slobini ljudi su i ranije vladali, i to sa petooktobristima, ali sa drugačijom retorikom. Dok su Vojvodini “mladi lav(ovi)”, od radikala antievropljana, postali radikalni “evropljani”). I pored lojalnosti u izvršavanju “evropske agende” Evropa se još više udaljila. Sve tamo do 2025.godine. Najmanje četvrt veka od Petog. Dok su Slovenija, Češka i Slovačka ušle Četvrte, Bugarska, Rumunija Sedme, a Hrvatska Trinaeste godine. Sve naši nekadašnji “ispisnici”. Pre “crne” decenije i Petog.
Dragan Vujadinović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa