19. septembar 2019.19. sep 2019.
KRIVINA U OGLEDALU

Autolimar, ćerke i jedan hotel

Godinama su ljudi sa tugom i setom u očima prolazili auto-putem i gledali u olupinu nekada čuvenog hotela Nais kod Niša.
Bilo je to omiljeno mesto za odmor svih vozača koji su se sa severa Srbije vozili ka jugu, i dalje ka, sada, Severnoj Makedoniji i Grčkoj. Godinama se taj hotel urušavao, propadao. I za sve to vreme, dve sestre su strpljivo štedele i u svoju kasicu prasicu ubacivale siću. I nakupilo se. A, one fine cure, iz skromne porodice Ivice Tončeva, državnog službenika u Ministarstvu inostranih poslova. Aleksandra i Marija, ko zna, možda su i one nosile gajbice pa se nakupilo. Posebno je teško bilo Mariji, jer ona radi, takođe u državnoj službi u Ministarstvu inostranih poslova, kod tate i kod čika Dačića.
Ponosni tata Ivica Tončev je poznat kao stub srpske diplomatije, od malih nogu je pokazivao sklonost ka diplomatiji, školovan u najpoznatim školama. Završio je treći stepen za autolimara u prestižnoj srednjoj školi u Surdulici. Uz ogromna odricanja i noći provedene nad knjigom završio je Građevinski fakultet u Prištini. Iz nekog razloga, ta diploma mu je poništena, pa je morao pod malo starije dane, ponovo da ugreje stolicu na jednom od najtežih i najznačajnijih fakulteta u regionu - kod Miće Megatrenda u Sava centru. Ovakvo široko obrazovanje ga je i preporučilo za srpsku diplomatiju koja je, dolaskom čika Dačića, vapila za kvalitetnim kadrovima. Verovatno je tu negde i master i doktorska titula, jer Mića Megatrend, poznatiji u narodu kao „poslednja šansa“ ume da prepozna kvalitet i potencijal. Ivica Tončev je skroman i, verovatno zbog te osobine, ne hvali se napretkom u obrazovanju.
I sada, kako ovako uspešnu priču da svojim prisustvom ne upriliči Prvorođeni. Otvorio je, kako kaže, do sada deset hotela i prosto ga je svrbela zadnjica od potrebe da otvori i 11. Svojim grandioznim diplomatskim darom, Ivica Tončev je ubedio Prvorođenog da hotel njegovih ćerki bude taj 11. Prvorođeni je odreagovao u fazonu - jok neću, pobegao svojim čuvarima, i pohitao auto-putem u svojoj škodi ka Nišu.
Ivica Tončev organizovao je sve pod konac. Prvorođeni je sedeo za centralnim stolom, na kojem je bilo mesta i za najvernijeg slugu - Željka Mitrovića. Hteo je Ivica da obezbedi mesto i za Milomira Marića na istom stolu, ali mu je Prvorođeni odmahnuo rukom poručivši da mora malo da mu pokaže gde mu je mesto. Uzleteo je previše, treba malo da se prizemi, rekao je Prvorođeni Ivici na uvo. Ono što je upalo za oko na ovoj manifestaciji je činjenica da nije bilo čika Dačića. Mora da je negde po Africi podmićivao korumpirane državnike za povlačenje priznanja Kosova. Propustio je tako događaj godine. A, prilika je bila idealna za dokazivanje. Orkestar je bio našpanovan poput Đokovićevog reketa, a glavni šlager pevač, glavom i kosom - Zdravko Čolić. Ni Čoli nije bilo svejedno, plašio se da će čika Dačić da mu ukrade šou i sa velikim olakšanjem je primio vest da čika Dačić ovoga puta neće biti u prilici da se lati mikrofona. Mnogima je nedostajao čika Dačić, ali bio je Palma. Čak ga je Prvorođeni malo pecnuo poručivši klanu Tončev da pored hotela naprave akva park veći od Palminog u Jagodini. Toaleti uz auto-put se podrazumevaju.
Prvorođeni se, tradicionalno latio mikrofona, ali nije zapevao. Održao je govor, otvorio je hotel. Za divno čudo samo pet minuta. Nešto duže od Čoline pesme „Pjevam danju, pjevam noću“. Očekivali su gosti tiradu. Željko je brzo, putem robota iz Zadruge, pozvao Gocu Uzelac da što pre doleti do Niša i postavi minimum četiri pitanja. Prvorođeni je pokazao da ima dušu. Greota je da se čorba dalje hladi. Izdeklamovao je taj govor. Seo ponovo sa Željkom Mitrovićem, popio jedno piće - vodu koju nije morao da plati, stari je lisac Ivica Tončev, pozdravio se sa gostima i nazad u svoju škodu.
Jednom čoveku je pao veliki teret sa srca.
- Goco, ne moraš da dolaziš, ovaj je otišao - javio je robotu Željko Mitrović.
Saznanje da neće morati da se gnjavi sa pitanjima, odgovorima, slanjem materijala, cucanje Goce na kolenu i ostale gluposti, dovele su ga i stanje totalnog oduševljenja. I u pravu je, nekako je cigu-ligu atmosfera dok je Prvorođeni tu. Svi su uštogljeni, vode računa kako sede, kako drže nož i viljušku, čašu za vino.
Nije Željko Mitrović časio časa. Popeo se na onaj isti sto na kojem je do pre neki minut sedeo lično ON, i krenuo u veselje. Oduševio se i Ivica Tončev. Odmah je i muziku priveo za taj sto. Kada je veselje neka, ide život. I po neka čaša se razbila. Svi su se veselili i opustili se, ama baš. Jedino nije bilo svejedno ćerkama, odnosno vlasnicama. Gajbice su im u glavi. Polomljen inventar treba obnoviti. Tata ih je pogledom upozorio da slučajno gostiju ne naplaćuju polomljene čaše. Veselje je, jednom Točevi otvaraju hotel sa Prvorođenim, Željkom, Palmom, Čolom...
I svi su se veselili. Samo je jedan čovek sedeo duboko zagledan u u prazninu.
- Gde li sam pogrešio, šta sam to loše učinio? Moraću odmah da ga zovem u Ćirilicu - skrušeno se mislio u sebi Milomir Marić dok je ljubomorno gledao nastup Željka Mitrovića na stolu.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa