31. decembar 2019.31. dec 2019.
Buđenje opozicije
GODINA ZA NAMA KROZ PRIZMU POLITIKE

Buđenje opozicije

Protesti, proglašen bojkot predstojećih izbora i sve veći broj afera obeležili godinu za nama
Godina koju upravo ispraćamo donela je velike turbulencije na političkom planu. Jedna je od retkih koju nisu oblelžili izbori i po tom parametru bi trebalo da je bila relativno mirna, ali nije bila, ni najmanje.
Ono što je svakako obeležilo 2019. godinu je buđenje opozicijije. Nje prosto nije bilo. Moralo je, na žalost, da se desi fizički napad na jednog od opozicionih političara da bi se opozicija uozbiljila i da građani konačno shvate da bilo kakav vid nasilja nije rešenje za državu koja hoće da ide ka evropskim integracijama. Mučki napad, sa leđa, na Borka Stefanovića u Kruševcu krajem prošle godine, izveo je narod na ulice Srbije.
Brojnost protesta, čini se, iznenadio je sve, uključujući i opoziciju i vlast, te je predsednik Srbije Aleksandar Vučić po prvi put doveden u defanzivnu poziciju. Brzo se vratio u sedlo i konstatnim uvredsama i optužbama na račun opozicionih lidera krenuo u ofanzivu. Kada su protesti rašireni po celoj Srbiji, krenuo je u samoprociju u okviru klampanje „Budućnost Srbije“ koji ni do dana današnjeg nije završio. Na proteste je odgovorio svoji skupovima, a na povbratak Utiska nedelje emisijom sličnog tipa – Hit Tvit na Pinku.
Protesti u Srbiji su mnogo toga doneli. Ostvarene su neke pobede koje su bile nezamislive. Dvojica nasilnika iz SNS su smenjena sa funkcija i protiv njih je u toklu sudski postupak. Radi se o Milutinu Jeličiću Jutki iz Brusa, koji se našao na optuženičkoj kluppi zbog činjenice da je seksualno uznemiravao i maltretirao Mariju Lukić. Kabadahija iz Brusa je dolijao, podneo ostavku i sada pred sudom izmišlja najbanalnije izgovore kako on to nije radio i da njega žene volkaju. Drugi je Dragoljub Simonović, bivši predsednik opštine Grocka. Njegove optužbe su još monstruoznije. On je glavni okrivljeni u procesu zbog paljenja kuće novinara Milana Jovanovića koji je pisao o malverzacijama u ovoj beogradskoj opštini. To se nikada ne bi desilo da nije postojao pritisak građana.
Konačno je dokazano da je ministar finansija i bivši gradonačelnik Beograda Siniša Mali plagirao svoj doktorski rad. Nekoliko godina je bilo potrebno da se ova mučna priča privede kraju. Konačno je pomerana sa mrtve tačke kada su se studenti zatvorili u zgradi Rektorata Beogradskog univerziteta i izdejstvovali da se konačno stavi tačka na ovo pitanje.
Šta tek reći za afere koje su otkrivene u drugoj polovini godine. Oduvek je oistojala sumnja u mnogobrojne akademske titule za nosioce vlasti u našoj zemlji. Jedna od njih se odnosi i na fakultetsku diplomu i doktorski rad aktuelnog ministra policije Nebojše Stefanovića. On je navodno završio osnopvne studije u školi koja i ne postoji, a zatim je tu diplomu nostrifikovao kod čuvenog Miće Megatrenda. Na svu ovu njegovu muku, zakačila ga je i afera sa ocem koji se naprasno, u penziji, setio da može dodatno da zaradi trgovinom oružja.
Afera „Krušik“ je najveća afera koja je pogodila ovu vlast. Svakim danom se sve dublje zakopava bez izlazne strategije. Ova priča, za sada bez epiloga, pravi je vulkan. Izgleda niko nije ni svestan njene veličini. Uzbunjivač Aleksandar Obradović, nepoverljiv u državne institucije, medijima je dao podatke u umešanopsti oca minsitra policije Nebojše Stefanovića – Branislava. Sporno u ovom delu priče je to što je Ministarstvo unutrašnjih poslova jedno u nizu koje izdaje dozvole za izvoz oružja. Prevedeno na obični jezik, firma GIM je angažovala oca ministra policije čije Ministartsvo izdaje dozvolu za izvoz oružja. Druga stvar, ništa slabija ili gora, jeste činjenica da je to preduzeće od „Krušika“ oružje nabavljalo po ceni koja je ispod cene proizvodnje i time stekla ogromnu prednost na tržištu oružjem. Ministar policije je nevešto pokušavao da se iskobelja iz ove priče, ali sve se u nju više zakopavao. Te otac mu je običa zaposlen u toj firmi, te nije ni zaposlen, te nema nikakve veze sa time, a onda su isplivali dokumenti sa kojima je upoznata i javnost u Srbiji. Branislav Stefanović je bio član delegacije GIM koja je posetila Krušik, kao i član zvanične delegacije GIM prilikom posete Saudijskoj Arabiji i italijanskoj fabrici oružja Bereta.
U međuvremenu se oglasila i Agencija za borbu protiov korupcije koja nam je saopštila da Branislav nije imao uplate za socijalno, penziono i zdravstveno osiguranje od firme GIM: To je još jedan u nizu dokaza za ovu aferu, jer on govori o tome da je Branislav gotovo sigurno radio na crno za ovu firmu, pošto nema traga o njegovoj angažovanosti. Inače, d as enašalimo, poznato je da se u trgovini oružjem poslovi obavljaju za – kikiriki.
Opozicija je suočena sa do sada neviđenom satanizacijom. Lideri opoziocije su lopuže, secikese, narkomani silovatelji, i sve što kažu protiv vlasti u Srbiji je bestidna laž. Aferu „Jovanjica“ gde je na plantaži SNS miljenika Predraga Koluvije pronađeno 4,5 tona marihuane, pokušava za amortizuje pričom kako se Dragan Đilas druži sa narko dilerom Milanom Dabovićem, rođenim bratom Ane Dabović sa kojem je predsednik Stranke slobode i pravde bio pre nekoliko godina u vezi. Istovremno je predsednik Dveri Boško Obradović, u starom dobrom SNS maniru, optuže da je u kumovskim vezama sa izvesnim „Tocilom“, takođe narko dilerom. Iz dana u dan naprednjači prvaci postavljaju pitanje Obradoviću da li mu je Tocilo kum, ali njegov odgovor nema ko da čuje, pošto ga niko nije objavio. A, odgovor je da čovek nemam nikakve veze sa tim Tocilom.
Sve ove afere su bitno uticale na SNS. Reklo biu se da im mnogo ne štete, jer su svi mediji sa nacion alnom pokrivenošću, uključujući i dnevnu štampu sa izuzetkom Danasa, stavljeni u funkciju ublažavanja ovih afera. Neke stvari su načete i pitanje je koliko će se to klupko dalje odmotaati.
Pitanje bojkota je, takođe, obeležilo godinu za nama. Najpre su se iz republičkog, ali i iz mnogih loklanih parlamenata povukli opozicioni predstavnici, a onda je u septembru i proglašen bojkot predstojećih parlamentarnih, pokrajinskih i lokalnih izbora. Opozicija predvođena Savezom za Srbiju ubeđena je da ne postoji ni jedan jedini razlog da se pod ovakvim uslovima izađe na predstojeće izbore. I u ovoj odluci se, možda, ogleda i najveća pobeda građana Srbije koji su godinu dana protestovali i nastavljaju dalje sa šetnjama. Kada su pre oko godinu dana počeli protesti, Vučić je u jednoj od ijava naglasio da nijedan zahtev neće da ispuni, makar pet miliona ljudi izašlo na ulice. Brzo je poklekao. Počeli su pregovori. Najpre na Fakultetu političkih nauka, a nedugo zatim se nastavljeni u srpskom paralmentu uz posredovanje evropskih parlamentaraca. Po prvi put se od međunarodnih predstavnika čulo da u Srbiji ne postoje uslovi za slobodne izbore. Preuzete su neke obaveze do kraja godine, iako je svima bilo jasno da srpska vlast te obaveze ne da ne može, nego i neće da ispuni. Sastav REM nikako nije mogao da se promeni do kraja 2019. godine, kao ni da se izmene Zakoni koji su bili predmet pregovora. S tim u vezi, SZS je rekao da se radi o kozmetičkim, a ne suštinskim promenama i da ostaju čvrsto pri stavu da se bojkotuju predstojeći izbori.
Godina pred nama, možda je, u najavi, i najturbulentnija. Situacija u društvu je izuzetno napeta, bez spremnosti na kompromis sa bilo koje strane. Žice su prenategnute, a valjda će biti dovoljno pameti da se neke stvari od krucijalne važnosti dogode kako bi Srbija konačno postala moderno uređena evropska zemlja.

Slično u Šapcu
Politička situacija u Šapcu je slična onoj u Srbiji sa jednom bitnom razlikom. Vlas je ovde u opoziciji, a opozicija je na vlasti. Šabački SNS i sedmu godinu je u statusu Povereništva. U nemogućnosti da formiraju Gradski odbor, opasno pretenduju da formiraju vlast u Šapcu. Organizovali su višemesečne proteste po uzoru na opozicione, s amalom pauzom za godišnji odmor, a onda su sa svakodnevnih protesta radnim danima, prešli na proteste jednom nedeljno – petkom. U okviru kampanje „Budućnost Srbije“ predsednk Vučić je posetio i naš grada. Zakasnio je na sopstveni govor i iz Šapca otišao da se nije ni pozdravio sa čenicima SNS u Šapcu.


Autobusi u sendviči
Dve stvari koje su obeležile godinu za nama su i autobusi i sendviči. Svaki grad u Srbiji od SNS dobijao je određenu kvotu ljudi koje mora da dovede na miting u organizaciji SNS ili Predsedništva Srbije. Tako je bilo i u Šapcu, i iz Šapca. Kada je organizovan veliki protest opozicije u Beogradu 13. aprila, nijedan autoprevoznik iz Šapca nije imao na raspolaganju autobuse koje bi iznajmio stranka iz SZS da njihove prostalice tog dana preveze do Beograda. Nedelju dana kasnije, bez ikakvog problema, autoprevoznici iz Šapca prevezli su članove i simpatizera SNS na Vučićev miting u Beogradu. Obavezna stavka u svakom autobusu su sendviči koji su zaslužili i da se pojave u jednom propagandnom, satiričnom, spotu SNS.


N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa