16. april 2020.16. apr 2020.
Došli smo do zida
ŠTA NAM SE DEŠAVA: DR PRAVNIH NAUKA I PISAC ĐORĐE SIBINOVIĆ

Došli smo do zida

Ne mogu da zameram ljudima zato što su u strahu, koji je naš najveći neprijatelj. Čitava priča o zrelosti je upravljanje svojim strahom da se on ne bi pretvorio u stav prema svetu. Poenta svakog normalnog čoveka i dokaz njegove zrelosti je da može da se sa svojim strahom ponaša kao sa partnerom sa kojim mora da provede svoj život. Guba je bila mnogo gora od korone i izgledalo je da se svet od nje nikada neće oporaviti, ali se oporavio. Nama je teško zato što mi neposredno živimo sopstveni život i svakom je njegova muka najteža. Ako hoćemo da promišljamo mirno, bez senzacija i straha od smrti, kao i obaveze da budemo najbolji od svih ljudi koji su živeli, videćemo da je svaka generacija imala svoje iskustvo
U vremenu današnjem, kada je svet zahvaćen pandemijom korona virusa, a pre svega, „poplavom“ raznih informacija i poluinformacija i kada svi i na svakom mestu pronose recepte za razrešenje krize, ili izlečenje od virusa, pametuju na društvenim mrežama gde se ponajbolje uočava Njegovo Veličanstvo Ego, poželeli smo da porazgovaramo sa nekim ko ima šta da kaže, doktorom pravnih nauka, koji je, kada je „otkrio da se visoki profesionalizam plaća gubitkom karaktera“ izabrao da radi kao javni beležnik, piscem Đorđem Sibinovićem.

Kako Vi sagledavate situaciju koja nam se dešava?
- Danas se pravi korona cirkus zato što se situacija odvija kao rijaliti program u javnom polju. Imamo problem koji se ne rešava talambasima, nego u tišini struke, upornosti i spremnosti da se izdrži. A mi imamo brojne konferencije za medije, tvitere, fejsbukove, svi su najpametniji, a onda kažu: „Mi nemamo nikakva prava“. To je nešto što teško može da razume čovek koji sedi kod kuće, spreman da izdrži ono što se od njega očekuje. Mislim na ljude sa kojima komuniciram na drugačiji način, ne preko društvenih mreža, koji promišljaju svoj život i svoju stvarnost i koji su srednja mera uzornosti pomoću koje se rešavaju veliki društveni problemi. To su ljudi koji su odgovorni, strpljivi, izvan histerije i senzacije. Mi smo od našeg života, koji je ozbiljno doveden u pitanje, bez obzira da li je u pitanju teorija zavere ili ogromna svetska pandemija, napravili rijaliti prenos koji prolazi u senzacijama, a ne u pravim stvarima koje bi trebalo da učinimo sami za sebe.

Ljudi su uglavnom u panici, a u „strahu su velike oči“ ili, bar, mutan vid.
- Ne mogu da zameram ljudima zato što su u strahu, koji je naš najveći neprijatelj. Čitava priča o zrelosti je upravljanje svojim strahom da se on ne bi pretvorio u stav prema svetu. Našim životom, od rođenja do smrti, dominira prisustvo straha u odnosu na ostale nagone koji mu prave ravnotežu. Ukoliko ta ravnoteža ne može da se uspostavi civilizacijski, kulturološki, zrelo i razumski od strane pojedinca, ili društva, on postaje dominantno polje njegove egzistencije. Poenta svakog normalnog čoveka i dokaz njegove zrelosti je da može da se sa svojim strahom ponaša kao sa partnerom sa kojim mora da provede svoj život. To podrazumeva da mora da jača svoje znanje, izdržljivost, motivaciju, koncentraciju, da bi mogao da bude ravnopravan tom partneru a ne da mu konstantno bude pokoran, čime se preporučuje kao laka meta za manipulaciju, počev od porodice do sitnih grupa kao što su stambene zgrade i ulice, od radnog kolektiva do ukupne celine društvenog bića.

Neki „mere vreme nevremenom“. Kako se Vi borite za samoopstanak, kako koristite višak vremena, koji svakako nije i višak slobode? Jednostavnije, kako vidite svoju poziciju u odnosu na ovu situaciju?
- Vidim je kao svest o tome da je sloboda odgovornost, a svoj život u granicama domašaja mog uticaja da ga kreiram i dominantno utičem na njegov izgled. To podrazumeva zaustavljanje emotivnosti, koja je ranjiva i plačljiva i želi podršku, pomoć i zaštitu. Razum ne može da sagleda celinu, ali može da zaustavi histeriju na nivou funkcije, što znači da se uključenje u društveni proces dešava na onoj liniji koja podrazumeva suzbijanje gordosti, oholosti, samoživosti i trivijalnog narcizma i da se tako čovek kandiduje svom vremenu kao neko ko će biti koristan da se problem savlada, a ne da se uveća. Obavljam radnu dužnost, ponašam se kao da je normalno, a ne vanredno stanje i imam mnogo više strpljenja sa građanima koji su uglavnom zahvaćeni panikom i koji svoje nezadovoljstvo ne kontrolišu na najbolji mogući način. Posle toga dolazim u svoj dom pokušavajući da ostatak vremena razumem ne kao slobodno vreme, jer niko ko je u meri zabrane nije u zoni slobode, nego vreme koje ću da obeležim sadržinom ljudskosti komunicirajući sa svojom decom, prijateljima, brinući o njima, podižući im elan, moral i optimizam, a što ostane za mene, koristim za čitanje, sviranje gitare, gledanje filmova i pisanje.

Mislite li da se sve stalno ponavlja, da ovo što nam se dešava nije novo, da se dešavalo svakoj generaciji do sada?
- Ubeđen sam u to. Celina priče o nama davno je zaokružena kao konzistentan narativ. Sve je već rečeno. To što se nama dešava na drugačiji način pitanje je fnomenologije, a ne etiologije, pitanje oblika u kojem se život javlja, ali suština i hronologija se ponavljaju. Na taj način se stabilizuje ljudsko iskustvo, čak i ljudsko znanje, zato što se postojanje dokazuje u trajanju, a vrednost u ponavljanju. Guba je bila mnogo gora od korone i izgledalo je da se svet od nje nikada neće oporaviti, ali se oporavio. Nama je teško zato što mi neposredno živimo sopstveni život i svakom je njegova muka najteža. Ako hoćemo da promišljamo mirno, bez senzacija i straha od smrti, kao i obaveze da budemo najbolji od svih ljudi koji su živeli, videćemo da je svaka generacija imala svoje iskustvo. U španskoj groznici je postradalao više ljudi nego u Prvom svetskom ratu, a taj rat je Armagedon koji je užas pojavio u novom obliku, veći nego što su bili biblijski i arhajski užasi opisani u svetim knjigama, literaturi, iskustvu.

Mišljenja sam, ili bar nade, da će ova situacija ipak izazvati neke promene u percepciji stvarnosti nakon ovog izazova?
- Ako promenu shvatimo kao evidenciju različitosti u sadržaju, promeniće se sigurno, ali ako je shvatimo kao suštinsku promenu svesti i ponašanja, nisam siguran da će se promeniti. Sve promene u posledičnom polju posle korone biće rezultat našeg straha, ali naša svest treba da se promeni kao čin našeg oslobađanja, a ne zastrašenosti. Da li će biti promene, videćemo. Populacija kojoj sada pripadamo nije homogena. Nisam na fejsbuku, ne cenim vrednosti senzacionalnog, ali sam u manjini zato što je moje vreme proteklo. Funkcionalnom redukcijom ljudskosti, pre svega znanja, napravljena je generacija koja nije ni zainteresovana za celinu izgleda o nama, koja postoji samo u trenutku, na nivou mogućnosti da svoj život pretvori u sliku koja joj stiže preko ajfona.

Nisu deca kriva?
- Naravno, krivi su njihovi roditelji koji su, u želji da od svoje dece odlože trenutak suočavanja sa zrelošću i rešavanja ozbiljnih životnih drama i problema, napravili lake mete manipulacije. Ne vidim aplikaciju u mobilnom telefonu posle koje će oni imati potrebu da menjaju svoju svest posle korone, svoje vrednosti, da će učiti i raditi, negovati ideju strpljivosti, postupnosti i ostvarenja ličnih ciljeva i sačekati da svane dan, posle zore. Živimo u društvenom biću koje je heterogeno. Moć da se zauzme dominantna društvena vrednost ne zavisi od pameti kao što nikad nije ni zavisila. Zato smo udarili u zid. Zato što ovo doba nema paradigmu. Dominantna vrednost nije našla sledeći oblik svog postojanja. Ona luta, a zajedno sa njom lutaju i njeni podanici – klinci sa ajfonima u ruci. Kad izađe naša generacija, više neće biti ko da im smeta, to će biti mera njihovog sveta, ili čip u podlaktici. Ako se nešto promeni, to će se promeniti, ali to će biti njihova stvarnost. Da li će u toj stvarnosti oni moći nešto da promene, na to pitanje će morati oni da daju odgovor, ne mi.

„Niko živ nije pronašao Troju, ali Homera nikom nije palo na pamet da osporava. Da li je Iljada genijalno umetničko delo koje je fikcija, ili je informativna reportaža o stvarnosti? Mi se vekovima bavimo tim događajem, ali sve što piše u Ilijadi, nama se već desilo, četrdeset prve, devedeset devete i mnogo puta do sada. Šta je bio Obrenovac ako ne potop? Nije biblijski potop bio drugačiji nego što je obrenovački. To je isti događaj, isti mizanscen. Da je Isus Hrist hodao zemljom, dokaz je Patrijarh Pavle. On je dokazao da je moguće živeti drugačije, ali da mi na to nismo spremni. Ja sam video Hrista. Nije više pitanje da li verujem u Boga ili u Njuntov zakon i da li ću biti primitivan ili emancipovan, da li ću gledati u kompjuter, ili ikonu. Ja sam video Isusa Hrista. Kada sam ga ja video, on se zvao Patrijarh Pavle. Nema tu priče da li je on postojao ili nije. Meni je postojao, ja nemam tu dilemu.“

„Pišem, sviram gitaru, gledam filmove i neprekidno se odazivam svojim prijateljima na poziv za komunikaciju, jer traže od mene jednu rečenicu, vic, malo smeha, ili jedan snimak. Imam dve knjige koje „stoje“, jer je sada izdavački projekat besmislen i sam sebi bih bio neka vrsta mere oholosti i gluposti, ili nestrpljenja. Imam studijski album koji bi do sada bio objavljen, drugi album koji spremam i radim na albumu koji sprema moja ćerka. Pišem knjigu „Loše strane stvari“ koja je rezultat mojih prijatelja i čitalaca, koji su tražili da se izjasnim o temama koje se sada aktuelizuju. U pitanju su mini eseji koji samo otvaraju problem i nabacuju određeni ugao sa kojih se čitava stvar može gledati, zaustavljaju se u trenutku kada narativ nije ni konstruisan, kada glavnog junaka nema, ali su sugestije dovoljne da onaj koji to pročita može celu stvar da završi sam i izmisli svog junaka, doradi tekst na onom nivou na kom sam ga ostavio otvorenim.“

SVI DOZREVAMO
„Čovek je zreo onoliko koliko može da izdrži. Pobuna koja nije konstruktivna nije pobuna, nego nezrelost. Svi možemo da se bunimo protiv tate i mame, dede i babe, Tita i partije i šta posle? Vratimo se na onu pesmu Olivera Dragojevića Oprosti mi pape. Nije to poenta. Svi smo nezreli i svi dozrevamo. Kada sazrimo, onda bude kasno za našu generaciju, dolazi nova i ona mora da dođe do zida.“
M.Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa