28. maj 2020.28. maj 2020.
Biološka  raznovrsnost ključ opstanka
BIODIVERZITET

Biološka raznovrsnost ključ opstanka

Ako posmatramo biodiverzitet koji je ključan za našu hranu i poljoprivredu, onda podrazumevamo sve one biljke i životinje (domaće i divlje), koje obezbeđuju hranu za ljude, stočnu hranu, gorivo i vlakna. Ono što je u svemu ovome vrlo zabrinjavajuće, jeste to, da biodiverzitet kao velika podrška našim prehrambenim sistemima nestaje, što budućnost naše hrane, zdravlja i životne sredine u budućnosti stavlja pred ozbiljnu pretnju, jer ako se jednom izgubi, sve biljne i životinjske vrste ne mogu se više oporaviti
Biološka raznovrsnost je pojam koji govori o tome da na Zemlji nikad nisu postojala, ne postoje, niti mogu postojati dva biološki istovetna živa sistema i da sveukupno stanje i ukupni biološki potencijal promenljivosti pretstavljaju uslov opstanka žive supstance na Zemlji. Iako postoje različite procene, smatra se da je na našoj planeti poznato preko milion životinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a da sa neopisanim oblicima taj broj doseže od 3-10 miliona.
Biodiverzitet je biološka raznovrsnost i pretstavlja sveukupnost gena, vrsta i ekosistema. Genetički diverzitet je skup gena svih postojećih živih bića na našoj planeti, jer je svaki organizam neponovljiva kombinacija gena. Sve vrste na našoj planeti od postanka života pretstavljaju specijski diverzitet, gde po nekim procenama na našoj planeti živi preko 80.000.000 vrsta. Ekosistemski diverzitet pretstavlja raznovrsnost staništa, biocenoza, kao i svih procesa koje vrše organizmi u sastavu ekosistema. Raznovrsnost živog sveta je najbolje proučena kod evoluciono najsavršenijih biljaka i životinja.
Biološka raznovrsnost je pojam koji govori o tome da na Zemlji nikad nisu postojala, ne postoje, niti mogu postojati dva biološki istovetna živa sistema i da sveukupno stanje i ukupni biološki potencijal promenljivosti pretstavljaju uslov opstanka žive supstance na Zemlji. Iako postoje različite procene, smatra se da je na našoj planeti poznato preko milion životinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a da sa neopisanim oblicima taj broj doseže od 3-10 miliona.
Ako posmatramo biodiverzitet koji je ključan za našu hranu i poljoprivredu, onda podrazumevamo sve one biljke i životinje (domaće i divlje), koje obezbeđuju hranu za ljude, stočnu hranu, gorivo i vlakna. Ono što je u svemu ovome vrlo zabrinjavajuće, jeste to, da biodiverzitet kao velika podrška našim prehrambenim sistemima nestaje, što budućnost naše hrane, zdravlja i životne sredine u budućnosti stavlja pred ozbiljnu pretnju, jer ako se jednom izgubi, sve biljne i životinjske vrste ne mogu se više oporaviti. Takođe, ne mogu se zaboraviti ni mikroorganizmi, insekti, ptice, korali, morske trave, crvi, gljive, bakterije koje žive u zemljištu, jer su koristi od ovih organizama te, što oni održavaju zemljište plodnim, oprašuju biljke, prečišćavaju vodu i vazduh, održavaju drveće zdravim i pomažu u borbi protiv štetočina i bolesti kod useva i stoke. Zato je jedini i najznačajniji zadatak da koristimobiodiverzitet na održiv način, tako da možemo bolje da odgovorimo na rastuće izazove klimatskih promena, ali i da proizvodimo hranu na način koji ne šteti našoj životnoj sredini.
Istraživanja koje je sproveo FAO, ukazuju na smanjenje raznolikosti na njivama poljoprivrednika i smanjenje broja rasa stoke koje su u opasnosti od izumiranja, jer smanjena biološka raznovrsnost ukazuje da su biljke i životinje podložne štetočinama i bolestima, a povećani gubitak biodiverziteta u poljoprivredi dovodi u opasnost sigurnost hrane kao i prehranu celokupnog stanovništva. Glavni okidač odgovoran za velike gubitke u biodiverzitetu u poljoprivredi su svakako, promene u korišćenju i upravljanju zemljištem i vodama, zagađenje, klimatske promene, porast broja stanovnika i nagla urbanizacija.
Da bi se zaustavio gubitak biodiverziteta treba pojačati interesovanje za očuvanjem istog, a rešenja se mogu naći u povećanju organske poljoprivrede, integralne zaštite od štetočina, održivog upravljanja zemljištem, šumama, agroekologijom, diverzifikacijom u akvakulturi, kao i obnova ribarstva i ekosistema. Mere koje su preduzele razvijene zemlje su zaštićena područja ili održivo upravljanje farmama, ali i indirektno, kao npr. banke gena, zoovrtovi ili botaničke bašte koje su globalno u porastu ali je stepen pokrivenosti i zaštite često nedovoljan i neodgovarajući. Većina država je uspostavila pravni, politički i institucionalni okvir za održivu poljoprivredu, ali je ovo često nedovoljno, pa se pozivaju vlade zemalja i međunarodne zajednice, da učine više na jačanju okvira za osposobljavanje, kreiranje podsticaja, promovisanje inicijativa i rešavanja ključnih uzoraka gubitka biodiverziteta. Takođe, velika uloga potrošača bi mogla da se zasniva na kupovini proizvoda direktno od poljoprivrednika, na pijacama koji se gaje na održiv način, čime bi bojkotovali hranu koju smatraju neodrživom.
Usled naglog gubljenja biodiverziteta, Ujedinjene nacije su posvetile posebnu pažnju očuvanju biosfere, gde je krajem 20. i početkom 21. veka održano nekoliko konferencija, (1992. god. u Rio de Ženeiru na „Samitu o Zemlji” ), gde je usvojena značajna deklaracija koja institucionalizuje koncept održivog razvoja, i gde je doneta čuvena „Agenda 21” koja pretstavlja plan aktivnosti radi sprečavanja daljeg uništavanja životne sredine. Tada je doneta i Konvencija o biodiverzitetu koja je postavila temelje i promovisala biodiverzitet kao centralno pitanje u biološkom, socijalnom, ekonomskom i političkom smislu, koju je retifikovalo 190 zemalja sveta, a među njima i Srbija 2001. godine.
Kao zaključak, možemo reći da, biodiverzitet kao fenomen uključuje raznovrsnost ekoloških interakcija, raznovrsnost ekoloških odnosa koji su se u dugogodišnjoj evoluciji uspostavljali između različitih vrsta i koji u stvari čine osnovu postojanja, složenosti, stabilnosti i funkcionisanja kako svakog pojedinačnog ekosistema, bioma, odnosno biosfere u celini, tako i opstanka budućnosti i evolucije svake organske vrste, pa i vrste Homo sapiens. Bez biodiverziteta nema biogeohemijskih ciklusa i produkcije kiseonika, nema funkcionisanja ekosistema, nema fotosinteze niti razgradnje organske materije, jer očuvanje biodiverziteta doprinosi regulaciji klime, umanjenju efekta gasova staklene bašte, održava kvalitet vazduha i vode, javlja se kao kontrolor suša i poplava... biodiverzitet nam obezbeđuje sisteme za održavanje života, jednostavno: BIODIVERZITET = ŽIVOT NA ZEMLjI. Zato javno apelujem, ČOVEČANSTVO, ZAPITAJ TE SE!
Dipl. inž. GORDANA REHAK

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa