Danas, kada smo već daleko zašli u 21. vek, škola u Štitaru je moderna i svim potrebnim sredstvima opremljena škola, kadra da odgovori na sve izazove koje sa sobom nosi digitalno-tehnološka era
Priča o našoj školi seže još u, sada već davnu, sedmu deceniju 19. stoleća. Tada se, u mačvanskom selu Štitar, kao prvi učitelji škole koja je imala 35 učenika, a samo selo 94 domaćinstva, pominju Arsenije Jovanović i Dimitrije Predić. Počeci formalnog obrazovanja u Štitaru mogu se povezati i sa seoskom Čitaonicom koja je osnovana 1862. godine, dok je 1869. godine otvorena „povtorna“ – nedeljna škola za opšte obrazovanje onih koji nisu imali završenu osnovnu šolu. Od tada, pa do današnjih dana, naša mala škola se susretala sa brojnim izazovima i nedaćama, ali je uspela da se iz njih izdigne i ponosno ostane da stoji, sada već, evo, pune 152 godine. Njen veliki jubilej, 150 godina postojanja, obeležili smo u školskoj 2018/19. godini, kada smo u prostorijama škole upriličili prigodan, svečani program kom su prisustvovali đaci naše škole (sadašnji i bivši), te članovi kolektiva, kao i predstavnici mesnih zajednica Majura i Štitara i zvaničnici grada Šapca. U svečanoj atmosferi, ali i prijatnom druženju koje je usledilo nakon programa, na lep i dostojanstven način smo obeležili ovaj veliki i značajan jubilej. Gorepomenuti izazovi i nedaća sa kojima se u prošlosti susretala štitarska škola tiču se pre svega stradanja i rušenja koje su sa sobom doneli vihori svetskih ratova. Škola je u Prvom svetskom ratu sravnjena do temelja, ali je u periodu posle rata, kada je celo mesto počelo intenzivnije da raste i da se razvija, izgrađena nova zgrada sa velikim i svetlim učionicama. Kao i Prvi, ni Drugi svetski rat nije poštedeo našu školu. Nakon što je tokom rata spaljena, kao feniks iz pepela izdigla se nova škola 1947. godine, pre svega nesebičnim i dobrovoljnim radom meštana. Ona je tada ponela ime istaknutog Štitarca i borca za slobodu u predratnim godinama, knjižara Luke Tufegdžića, a to je ime nosila do 1969. godine, kada je priključena Osnovnoj školi „Dobrosav Radosavljević Narod“ u Majuru, u čijem sastavu i danas postoji kao izdvojeno odeljenje.
Da je oduvek bilo ljudi koji uviđaju značaj obrazovanja i vaspitanja u životu mladih, kao i potrebu za ostvarivanjem napretka u svim životnim sferama, svedoče i životi bračnog para iz Štitara, Vasilija i Tomanije Milinković. Ovaj imućni i ugledni ekonom pomagao je školu u svim prilikama i bio njen istinski dobrotvor. Stoga i ne čudi što hodnik naše škole krasi upravo njihova bista, a nedavni umetnički omaž njihovom plemenitom liku i delu dao je i akademski slikar, Zvonko Petrović, rodom Štitarac, u dva navrata do sada i član našeg kolektiva. On je naslikao veliko platno na kom mirno i dostojanstveno sede Vasilije i Tomanija. Ovaj izuzetan likovni rad krasiće hodnik naše male, a po neprekinutoj tradiciji, radnom elanu, te profesionalnom i životnom optimizmu koji svi skupa negujemo, uistinu velike škole.
Svakako treba spomenuti i to da će ovaj tekst, uz brojne druge tekstove, osvanuti na stranicama našeg školskog časopisa, Đačkog kutka, koji izlazi od 2003. godine. I on je štitarsko čedo, budući da je list, pod nazivom Susreti, pokrenut na inicijativu tadašnjeg direktora škole u Štitaru, Aleksandra Radovanovića, čoveka koji je upornim radom i svesrdnim zalaganjem bio pokretač mnogih promena i akcija koje su za cilj imale povezivanje mladih naraštaja diljem nekadašnje države. Upravo su se na njegovu inicijativu zbratimila tri Štitara, tri nevelika mesta iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Pregnuća tadašnjeg direktora škole itekako su imala odjeka u široj javnosti – škola u Štitaru je 1967. godine, uoči stogodišnjice postojanja, dobila Oktobarsku nagradu grada Šapca, a laskavim odličjem, Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, okitila se 1976. godine.
Danas, kada smo već daleko zašli u 21. vek, škola u Štitaru je moderna i svim potrebnim sredstvima opremljena škola, kadra da odgovori na sve izazove koje sa sobom nosi digitalno-tehnološka era. Svoje najnovije ruho dobila je 2017. godine, kada je, pre svega velikom upornošću i istrajnošću naše doskorašnje direktorke Drage Adakalić Tomić i sadašnjeg direktora, Živana Makevića, u potpunosti renovirana. Škola je dobila novu fasadu, urađena je prekopotrebna izolacija, a kvalitet nastave podignut je na viši nivo pribavljanjem sredstava kao što su moderni projektori, računari i televizori.
U mesecima koji su pred nama, predviđena je izgradnja još četiri učionice za potrebe realizacije jednosmenskog rada škole, koji bi prema planu trebalo da zaživi 1. septembra 2021. godine. Do tada ćemo mi, zaposleni u izdvojenom odeljenju škole u Štitaru, sa jednakom predanošću i strasti prema nastavničkom pozivu za koji smo se opredelili, baš kao i naši prethodnici, nastaviti da razvijamo i obogaćujemo duh naše male, a velike i lepe škole, te da ispisujemo stranice njene vek i po duge istorije.
Sonja Sotirović Nastavnik srpskog jezika i književnosti