7. mart 2024.7. mar 2024.
Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

UDRUŽENjE „AGOS“ PROMOVIŠE ODGOVORNO PRISTUPANjE IGRAMA NA SREĆU

Zavisnost od kocke nije bezobrazluk nego bolest

U okviru dijagnostičke kategorije zavisnosti od kockanja, razlikujemo dve grupe kockara: Kockari koji čeznu za uzbuđenjem i kockari koji beže od problema. Porodice koje uvide da postoji problem neophodno je da se informišu o problemu. Za početak da se ne radi o beozbrazluku već o bolesti. Faza intenzivnog lečenja prosečno traje dva do tri meseca, i podrazumeva svakodnevno lečenje
Udruženje priređivača igara na sreću „AGOS“ je neprofitna organizacija osnovana sa ciljem unapređenja poslovanja, stvaranja povoljnijeg ekonomskog ambijenta i uopšte efikasnije saradnje na tržištu Republike Srbije kad je ova industrija u pitanju. Kao jedan od prioriteta udruženje navodi ukazivanje na najbolju praksu i promoviše inicijative koje imaju za cilj odgovorno pristupanje igrama na sreću. Zbog toga aktivno učestvuju u podizanju svesti o odgovornoj igri i brizi o igračima. Jednu ovakvu tribinu, u cilju prevencije bolesti zavisnosti, a pod nazivom „Zdrava igra, zdrave granice“ održali su pre desetak dana i u Šapcu.

Promoter udruženja „AGOS“ je proslavljeni rukometaš Dragan Škrbić, a stručni tim čine psiholozi koji su odgovorili na pitanja „Glasa Podrinja“.

Foto: "Glas Podrinja"


Da li postoje određeni profili zavisnika od igara na sreću ili to može postati svako? Kada se zavisnost najranije javlja?
-Čovek može postati zavisnik od bilo čega, pa i od igara na sreću. Faktori rizika su porodica i porodična istorija bolesti zavisnosti; individua sa svojim ličnim karakteristikama - rizično ponašanje, opsesivnost, potraga za novinama; poremećaj ponašanja ili raspoloženja, impulsivnost i antisocijalno ponašanje, starost i pol. U okviru dijagnostičke kategorije zavisnosti od kockanja, razlikujemo dve grupe kockara: Kockari koji čeznu za uzbuđenjem i kockari koji beže od problema. Prvi su dominatini, kontrolišući, njihov IQ je iznad proseka. Iako su zavodljivi i energični oni obično imaju nisko samopouzdanje. U poslednje vreme sve više ima kockara iz druge grupe, u odnosu na kockare koji čeznu za uzbuđenjem. Ovom tipu pripada oko 73 odsto kockara muškaraca i blizu 95% žena kockara ( Izvor: Mladenovic I. prema Arizona Council on Compulsive Gambling).

Kockanje je prema zakonu zabranjeno maloletnim licima, ali se već u ranoj adolescenciji mogu dijagnostikovati zavisnost od interneta i video igara.

Kako porodica može prepoznati da neko postaje zavisnik? Kako sama osoba koja igra igre na sreću može da shvati da gubi kontrolu?
Da li će porodica prepoznati problem, zavisi od same funkcionalnosti porodice, od njene strukture i dinamike i pre nego što je problematično ili patološko kockanje nastupilo. Zavisi od kvaliteta porodičnog funkcionisanja, od kohezivnosti članova porodice, od komunikacije - da li su poruke koje se šalju jasne i direktno usmerene, na koji način su se ranije rešavali problemi, da li postoji zajedničko provedeno vreme idr. Neretko je oboleli član porodice, (najčešće mlade individue) takozvani “identifikovani pacijent” nosioc simptoma porodične disfunkcionalosti.

Takođe ono što se dešava jeste da izvesni članovi porodice imaju takozvanu sekundarnu dobit od bolesti, što odgovara na pitanje zašto i kako se problem nije prepoznao na vreme, a što se saznaje u procesu lečenja. Ipak, kada govorimo o funkcionalnom porodičnom sistemu, ona je protektivni faktor, ona uviđa promene kod svojih članova, i u prvom koraku važno je razgovarati sa osobom u smeru da treba da prizna i da se suoči da ima problem. Porodice koje uvide da postoji problem neophodno je da se informišu o problemu. Za početak da se ne radi o beozbrazluku već o bolesti, neophodno je da se svi članovi porodice upoznaju sa uzrocima, fazama u lečenju i posledicama. Za tu svrhu, najčešće se koriste specijalno pripremljeni priručnici, organizovane tribine, članci napisani od strane kvalifikovanih, obučenih ljudi iz ove oblasti.

Osoba gubitak kontrole uglavnom uviđa kada sopstvene posledice takvog ponašanja postanu evidentne, jedna do takvih su psihičke posledice poput pojave depresivnih simptoma, zatim kada se dugovi nagomilaju, kada uslede pretnje njemu ili nekom od članova porodice. U većini slučajeva na lečenje dolaze na inicijativu porodice, firme ili suda.

Ono što je važno napomenuti jeste da lečenje zavisnika nije moguće ukoliko oni sami ne pokažu volju da se leče. Motivacija sa kojom zavisnici dolaze na lečenje praćena je stalnim otporom i zbog toga je pored stručnog tima neophodan i saradnik u lečenju, odnosno član porodice.


Mogu li porodica i prijatelji da pomognu zavisnku ukoliko on sam nije svestan da ima problem?
Mogu. U terapijskom priručniku doktora Ivice Mladenovića “Zavisnost od kockanja” date su jasne smernice kako preduzeti korake. Navešćemo neke od njih:

-Insistirati na tome da patološki kockar prizna da ima problem
-Uspostaviti momentalnu apstinenciju
-Podsticati odgovornost i ne prihvatiti zavisnikov način života
-Uključiti širu mrežu podrške (porodica, prijatelji) u proces motivacije
-Potrebno je zavisniku oduzeti mogućnost manipulisanja ljudima u svome okruženju.
-Prenositi ljubav i empatiju, jer niko ne želi da prihvati pomoć od nekoga ko ga osuđuje. U svim pokušajima da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne treba zaboraviti ispoljavanje ljubavi.

Foto: "Glas Podrinja"


Kako zavisnik čini napredak, neophodno ga je pohvaliti i ohrabriti ga na dalji korak-lečenje.
Koji su načini lečenja i koliko ono obično traje?

Lečenje se obavlja u specijalnim bolnicama za bolesti zavisnosti. To su “Drajzerova” i “Klinika za bolesti zavisnosti” u okviru Instituta za mentalno zdravlje. Lečenje zavisi do procena stručnjaka da li je pacijent za kliničko odeljenje ili zadovoljava kriterijume lečenja u okviru dnevne bolnice. Kao i u svetu, i kod nas postoje različiti psihoterapijski tretmani, a za sada se kao najuspešnija smatra porodično sistemska terapija. Dužina lečenja zavisi najpre od brzine napretka pacijenta i saradnika u lečenju. Faza intenzivnog lečenja prosečno traje dva do tri meseca, i podrazumeva svakodnevno lečenje.

Udruženje AGOS pruža pomoć i podršku
Jedna od centralnih aktivnosti „AGOS“-a je borba za prevenciju bolesti zavisnosti od igara na sreću, širenje svesti o rasprostranjenosti ovog problema, kao i pronalaženje načina da se postave zdrave granice. Informativni prospekti udruženja sa testom za samopopunjavanje, gde svako može na jednostavan način utvrditi da li ima kontrolu nad kockanjem/klađenjem, dostupni su u svim lokalima osnivača i članova. Udruženje AGOS pruža mogućnost ljudima da ukoliko prepoznaju simptome zavisnosti, bilo kod sebe ili bliskih osoba, da besplatno pozovu SOS telefonsko savetovalište (0800 301 302) ili da se pismenim putem obrate stručnom timu, kako bi im se ukazala adekvatna pomoć i podrška (agospodrska@gmail.com). Ukoliko želite bliže da se upoznate sa ovom temom, možete posetiti veb sajt https://agos.rs/.


Kako izlečeni zavisnik može da izbegne povratak poroku?
Zavisnost je hronična bolest, ali kao takva može da se drži pod kontrolom. Isto kao kada čovek ima dijagnozu dijabetesa, on pije redovno lekove, pridržava se zdravog stila života i ide redovno na kontrole, isto tako i patološki kockar može izabrati da se pridržava apstinencije. Strategije se prilikom lečenja uče - kako prepoznati rizik i sprečiti ponovno kockanje, ali najbitnija je unutrašnja motivacija pacijenta. Važno je zapamtiti da zavisnost kao takva, razvija karakterne promene (zavisničko ponašanje) koje otežava motivaciju, tako da porodica i blisko okruženje imaju važnu ulogu protektivnog faktora. Bolest je sama po sebi recidivantna i ukoliko se pacijenti ne pridržavaju pravila stečena tokom lečenja, recidivi su česti.
M.M.

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa