Info

1. februar 2018.1. feb 2018.
foto: atastar

foto: atastar

Plavo - belo srce Miloševo

Rukomet Milošu Mitroviću nije bio prvi sportski izbor, ali mu je bio konačni. Punih 14 sezona je deo seniorskog tima Metaloplastike, već nekoliko i kapitena, a za njega je Metaloplastika više od kluba
Rukomet Mitroviću nije bio prvi sportski izbor, ali mu je bio konačni. Pobede pamti duže od poraza, mali žal ne remeti sveopšte zadovoljstvo karijerom. Ima još jednu želju. Metaloplastika više od kluba
Šabac jeste poznat po mnogim sportovima, ali verovatno će zauvek rukomet biti prva asocijacija. Što su veliki klupski uspesi srpskih timova dalje, više sijaju ’80. gde je znak jednakosti stajao između rukometa, titula, reprezentacije i Metaloplastike. Tokom tih slavnih godina u Šapcu je rođen Miloš Mitrović, a danas je postao sinonim za klub, “šabačko dete” – kapiten šabačkog kluba i brenda. Malo je nedostajalo da sportska karijera krene u drugom pravcu.
- Prvo sam trenirao fudbal. Dve godine sam sanjao kako ću igrati po levom boku za Mačvu. U tim godinama veliki uticaj na izbor sporta imaju i drugari, odlazimo tamo gde ih ima najviše, tako sam i ja krenuo na rukomet. Kratko sam se vratio fudbalu, a potom rukometu i to je bio kraj “lutanja”, pronašao sam se u sportu po kome je naš grad poznat – započinje Miloš Mitrović.
U gradu rukometa nije bilo problema sa kvantitetom u mlađim kategorijama, interesovanje dečaka uvek je na zavidnom nivou, no u tim godinama i kvalitet nije izostajao.
- To je generacija koja se borila za titulu u kadetskoj konkurenciji u u Srbiji i u SR Jugoslaviji. Trenutno smo u klubu samo golman Vladisavljević i ja, ali svi iz te generacije smo došli do prvog tima i debitovali za seniore.
Seća se i svog debija, baš u godini etimološke konverzije države nastale 1992. godine, u godini kada je SRJ postala Srbija i Crna Gora.
-Bila je to utakmica protiv Rudara iz Pljevalja u prvenstvu 2003. godine, pobedili smo 32:24, a pamtim i prvi gol kao senior u ligi, to se dogodilo u Beranama – ističe Mitrović.
Društvo i radoznalost mogu nekoga dovesti na prvi trening, ali da bi zaintrigiranost prerasla u snove, a zabava u ozbiljan sportski rad, ključni su treneri. U karijeri je Mitrović sarađivao sa mnogo stučnjaka, ali se ipak izdvaja kvintet.
- Pre svega navodim prvog terenera Radisava Pajića Pajsija. Uz njega sam zavoleo ovaj sport, počeo da ga kompleksnije sagledavam. Veselin Vuković mi je pružio šansu u prvom timu, Veselin Vujović uveo u svet reprezentacije. Mnogo mi je u razvoju pomogao i Đorđe Rašić, kao i nažalost pokojni Slavko Novaković.
Već pomenuti uspesi u mlađim kategorijama opredelili su, onda još dečake da je baš rukomet profesija u kojoj žele da istraju, da se dokazuju.
- Bili smo treći kadeti Srbije, a potom smo isti rezultat ponovili na nivou Savezne Republike Jugoslavije. To je bilo prelomno za mene, ali i za većinu mojih saigrača. Rukomet je prerastao nivo razonode i postao velika profesionalna želja.
Minutažu u Metaloplastici gradio je strpljivo, postepeno, postajući, iz sezone u sezonu, sve važniji igrač. Ipak, u jednom trenutku, u klubu je bilo suviše neizvesnosti, te je neminovno sledio odlazak.
- Pred kraj tog ugovora, veliki broj igrača je otišao, pojavili su se klubovi koji žele da obučem njihov dres. Bio sam jako blizu skopskog “Vardara”, međutim onda se pojavila opcija odlaska u Lazarevac. “Kolubara” je gradila onaj strašan tim, a ponudili su Metaloplastici i obeštećenje za mene, što je presudilo. Izgledalo je kao korak napred u karijeri, a imao je interes i moj klub – priseća se Mitrović.
Miloš je svedočio najvećim rezultatima “rudara” iz Lazarevca, napredovao kroz rad sa vrhunskim asovima, a shvatio je i kada je vreme da promeni sredinu.
- Na početku je sve bilo dobro, cela prva sezona, međutim poslednjih pet, šest meseci mnogo se promenilo. Nisam uspevao da se izborim za veću minutažu, nisam imao dovoljno prilike da se dokažem, razmišljao sam o odlasku. Ubrzo me pozvao ondašnji trener Metaloplastike Slavko Novaković, dogovor na obostrano zadovoljstvo postigli smo brzo i vratio sam se kući.
Deceniju i po je Mitrović u seniorskom rukometu, odigrao je bezbroj utakmica, no uvek se neke izdvajaju, ostaju do detalja u sećanju.
- Debi u Metaloplastici, prvi gol u Beranama, finale Čelendž kupa kao rezultat, odnosno četvrtfinale protiv Finaca i polufinale sa Portugalcima na tom putu, kao i naravno finale Kupa protiv Vojvodine 2016. godine. Srebro na Svetskom juniorskom prvenstvu sa Srbijom i Crnom Gorom. Ne zaboravljam ni dva nastupa za seniorsku reprezentaciju na prijateljskim turnirima.
Porazi su teški, negativan bilans na semaforu svi pamte, ipak loša sećanja kapitena Metaloplastike vezane su za nemoć usled povrede.
- Povreda levog kolena me prati kroz karijeru, tri puta sam ga operisao, možda me ono i usporilo u rukometnom razvoju, ostaje žal za više reprezentativnih nastupa, pokušajem u inostranstvu, ali povrede su sastavni deo sporta, te nikada ne lamentiram nad sudbinom – realno sagledava kapiten.
Kako godine prolaze, sve se menja, iskustvo usmerava svaki korak, a jedino je nepromenljiv odnos prema prvom grbu, amblemu kluba koji je mnogo više od sportskog kolektiva.
- Na početku sve je dokazivanje, suviše emocija unosite u svaki segment, no svaka nova sezona, utakmice i pripreme pokažu vam kako dozirati tako da date svoj maksimum tamo gde je to neophodno. Imam sreću da sam više, u karijeri, pobeđivao, nego gubio. U dresu Metaloplastike, više nego u bilo kom drugom, porazi su boleli dugo posle utakmica, a pobede slavile i pamtile, neuporedivo sa onima u Lazarevcu, iako sam uvek davao svoj maksimum, no u Šapcu, rukomet je ljubav, emocija i profesija.
Punih 14 sezona nosi dres Metaloplastike, podigao je jedini nacionalni trofej od slavnih dana, Kup Srbije pre dve godine. Nema mnogo neostvarenih želja.
- Voleo bih još jedan Kup, ove sezone nas tri utakmice dele od njega. Naravno, uvek je prisutna glad za titulom. Dve sezone smo bili na dve utakmice od nje, no nismo uspeli, nadam se da će to uspeti, ako ne mi, onda neka od narednih generacija. Verujem da će jednom i taj trofej ponovo doći u Šabac, da će se vratiti kući – optimistično zaključuje Miloš Mitrović.

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa