Info

22. februar 2018.22. feb 2018.
PRIČA

Rade u Šapcu

Nikako da doznam ko je onaj stariji čovek sa tamnim naočarima? Seda kosa, a brkovi crni, ofarb’o! Uteg’o kaiš od mantila, cigaru iz usta ne vadi... svaki dan mota se po ulicama... posebno kroz Glavnu. Sednem kod „Pepe“, i pijuckam kafu, eto ti njega, prolazi. Neobičan, brate, kako da kažem... odudara od sveta, našeg, šabačkog... Il’ je ludak, il’ čudak!!!
Juče prolazi ’Mali vampir’, zovnem ga da popije nešto, i samo da počnem priču o NjEMU, kad eto ti ga ide od Kamička i dođe Jevremovom, pa stade pred Tirićevu apoteku. Gleda gore, gleedaa, osvrće se na jednu, pa na drugu stranu i uđe kroz kapiju. Da mi je znati šta... ne dovrših mis’o, a on se vrati. Opet stoji ispred apoteke, podig’o glavu i osmatra prozore... Što li to radi, ne znam! Tako ja s društvom sedim i pijem, već je podne, sunce u zenitu... kad, eto ti GA, vraća se; ide sredinom, posmatra narod što prolazi... jednom, zastade ispred nekog čiče nešto mu reče unosi se u lice, drugi put zaustavi stariju ženu, i nešto joj pokazuje - ne znam šta, al’ vidim da gotivi - matorce. Pa i on je tu... al’ čudan, brate...
Juče stojim kod ’Venca’ - kad eto ti Cokulice i Muje; ispričam im o matorom, kad obojica rekoše da taj čudak svaki dan ’šparta’ ulicama; neki dan stoji ispred Učiteljske. Šimpa ga vid’o ispred Zelene škole. Da, daa, to mora da je onaj... onaj... što mi Gavran priča da kod „Inteze“ nalete na tog tipa koji mu rek’o da je to mesto kafane „Sedam direka“ a’ komunjare’ nazvaše „Jugoslavija“.To je neki naš...čim sve to zna. Ma, neću više o njemu...Evo, Diše! Gde si, čoveče? Šta ima novo, ne znam za novost, ’oćeš crnu bez šećera? Dečkoo, još dve gorke!
„Ma, pusti to... Šabac bruji, bre, a ti pojma nemaš, što džabe sediš u toj bašti?!
Sluuušaj... čovek živi u Americi... i posle 40 godina reši i dođe, u Šabac, al’ neće nikog da zamara, već uzme sobu u hotelu. Ne bi da ga prepozna niko pa met’o tamne naočare, a mesto kape sedu periku... i šeta, šparta ulicama, šorovima, računa, srešće nekog od svojih poznanika, drugova, komšija... Al’ ne lezi vraže! Naš čovek ne prepoznade ni rođeni Šabac: „ŠTA je ovo? ’De su drvoredi? ’De su bioskopi, poslastičarnice? ’De su Šapčani? Izumrli, k’o dinosaurusi... Nađe se poneka stara kuća u Jevremovoj, na Kamičku, al’ na Bairu, ništa. A, ljudi, gde su LjUDI? Starijih nema sredovečne ne poznajem, samo mlađarija - svi isti k’o Ameri! Obuća, odeća, mobilni, uh, muka mi je od svega toga!
Uh, uh, uh... silno pogreših što dođoh. Greška, velika greška.
Šabac, onaj koji napustih, beše živ u mom sećanju. Sad, sada ga više ni tamo neće biti. “Čovek se spakova, telefonom završi račun, naruči taksi za aerodrom, okupa se i leže u krevet. Ujutru ide nazad...
Ali, to nije sve - Lila, Orkin sin, čuo za njega, pa ode u „Dvor“, zatraži broj sobe, pokuca i zateče našeg čoveka bez perike, i naočara: „Paa, kako izgleda?“, pitali.
„K’o – planina! Ni Brus Vilis mu nije ravan“, prič’o posle po Mali...
2013.
Mila Starčević

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa