12. mart 2020.12. mar 2020.
Ima neka kvaka u nama
ZABORAVLjEN I ZABRANjEN: MILOŠ MILOJEVIĆ

Ima neka kvaka u nama

O Milošu Milojeviću i danas se malo zna. A važno je da se o njemu govori zato što je njegovo delo ogromno. Trebalo bi ga proučavati i poštovati, mada ne bi trebalo doslovno prihvatiti sve što je rekao i napisao. Nema razloga za govor mržnje, nego za razgovor sa dokazima. Ko ne prihvata njegovo mišljenje, može da ga argumentovano kritikuje, ali nikako da zabranjuje delo
U Glasu Crkve nedavno je promovisana knjiga „PROROK Miloš Milojević“ Dragoljuba Draga Mirkovića, akademika SKANU. Govorili su Vladimir Mitrić, novinar Večernjih novosti, protođakon dr Ljubomir Ranković i autor.
- U našem srpskom nacionalnom posjedu naći ćemo zaboravljene i zabranjene ljude. Jedan od njih je naučnik, akademik, istoričar, rodoljub, čovjekoljub i vojskovođa Miloš Milojević. U Beogradu je završio Gimnaziju, a potom i pravne nauke. Kao najboljeg studenta, država ga šalje na školovanje u Rusiju. Na Istorijsko-filozofskom fakultetu u Moskvi, studirao je istorijske i istorijsko-filozofske nauke, a paralelno sa tim i uporednu filozofiju izumrlih slovenskih plemena sa političkom uporednom svjetskom književnošću. Na kraju, studirao je prava i sve to je završio za tri godine. Bio je grandiozna, proročka figura. Ostavio nam je ogromno zaveštanje, rekao je autor.
Miloš Milojević, celog života se borio za svoje stavove, tragajući za istinom o svom rodu i otadžbini. Pored ostalog, ukazuje Mirković, „nije imao dlake na jeziku“. Ubrzo je, posle poraza naše vojske na Đunisu, poručio kralju Milanu Obrenoviću: “Ovaj je rat Sveti rat, ali utoliki nesrećniji po nas što je ovako stidno i žalosno vođen”. Kralj Milan je, da bi ga utišao, izjavio da je sve što je Milojević dao bio veliki doprinos srpskoj stvari, okitivši ga ordenjem, Takovskim krstom prvog reda i Zlatnom medaljom za hrabrost. Ali, „Milošu Milojeviću nije bilo moguće zapušiti usta“.
Bio je nosilac i Takovskog krsta petog, četvrtog, trećeg i drugog reda, Srebrne medalje za hrabrost, Zlatne medalje za revnosnu službu 1878. godine, Kraljevskog ordena Svetoga Save, Spomenice ratova 1876. i 1877-1878. godine, Medalje crvenog krsta, Kraljevskog ordena Belog orla, Ordena društva Svetoga Save i Ordena rumunskog krsta.
Istražujući korene, napisao je “Istoriju srpskog naroda”, delo koje je imalo 4.500 stranica. Njegova knjiga “Odlomci iz istorije Srba”, koja je pre 120 godina objavljena u Beogradu, sadrži manji deo od 400 stranica. Njegovi stavovi da su Srbi poreklom iz Indije i da postoji srodnost između srpskog jezika i sanskrta, odmah su naišli na otpor ondašnjih intelektualaca.
Prostor za dijalog
Protekle godine, više od 140 srpskih akademika potpisalo je peticiju da se obustavi objavljivanje dela Miloša Milojevića. U saopštenju se, između ostalog, navodi: „U potpunosti svesni izrazito štetnog delovanja Udruženja Miloš S. Milojević, osećamo odgovornost i dužnost da pozovemo celokupnu javnost... a pre svega Ministarstvo kulture i informisanja koje je samo tokom ove godine (2019) čak u dva navrata finansijski podržalo objavljivanje dela Miloša S. Milojevića... da zajedno sa stručnjacima, jasno i odlučno stanu na put šarlatanskom sejanju njegovih činjenično neprihvatljivih stavova koji se iz razloga naučne metodologije ne mogu nikako rehabilitovati.“
- Ništa strašnije nema od dogmatizma. Po struci nisam istoričar, nisam ni kompetentan, nego teolog koji voli da čita. Međutim, ono što me zabrinjava je da jedan deo srpske inteligencije, koja je od svake vlasti do sada favorizovana, ima kobni duh samoporicanja. Profesor Milo Lompar govori kako mi sami sebe poričemo i podrivamo svoje nacionalne identitetske temelje postojanja. Ko smo mi, zapravo? Kakva je unutrašnja kvaka u našoj svesti? Govoreći u ime odbrane svoga naroda smatram da je najmanje što bi trebalo učiniti jeste da sučelimo mišljenja, istakao je protođakon dr Ljubomir Ranković.
Da bi trebalo napraviti prostor za dijalog, bez ostrašćenosti (onoliko koliko je to Srbima moguće), mišljenja su i istoričari sa kojima smo razgovarali.
- O Milošu Milojeviću se i danas malo zna. A važno je da se o njemu govori zato što je njegovo delo ogromno. Trebalo bi ga proučavati i poštovati, mada ne bi trebalo doslovno prihvatiti sve što je rekao i napisao. Nema razloga za govor mržnje, nego za razgovor sa dokazima. Ko ne prihvata njegovo mišljenje može da ga argumentovano kritikuje, ali nikako da zabranjuje delo. To su radili nacisti i komunisti. To nam, nadam se, više nije potrebno, kaže Rade Milojević, diplomirani istoričar.
Rasvetljavanje
istine tek predstoji
Prema rečima kustosa Narodnog muzeja u Šapcu, Branislava Stankovića, Miloš Milojević spada u najizuzetnije ličnosti srpskog naroda u 19. veku.
- Ono što ga posebno odlikuje je činjenica da pripada istinskoj eliti svojim delovanjem u korist nacionalnih interesa srpskog naroda. Ono što krasi istinsku elitu je spremnost na žrtvu. Ako je neko bio spreman da se žrtvuje za interes srpskog naroda, za njegovu slobodu, to je zasigurno bio Miloš Milojević. Što se tiče njega kao istoričara, mislim da ta priča nije u potpunosti ispričana, kao i mnoge druge priče koje su vezane za naš narod. Voleo bih kada bi se formirali okrugli stolovi obe strane, kada bismo pričali ozbiljno na tu temu, kojom se, nažalost, bave ljudi koji nisu po struci istoričari. Oni malobrojni istoričari ili arheolozi, koji su, uslovno rečeno, ponekad na tragu Miloša Milojevića, nailaze na ozbiljne otpore akademske zajednice, kaže Stanković.
A šta je istina?
- Da ovde ipak ima istine, najbolje govori podatak da je 140 intelektualaca potpisalo peticiju da se obustavi rad nekog društva iz nekog sela u Srbiji. Zapravo, duboko verujem da su ti ljudi zastupali tezu da su Srbi sa Saturna, niko na to ne bi obratio pažnju. Ovako, javlja se jedan neprirodan otpor od strane akademske zajednice da se, na radikalan način, zabrani rad Udruženja Miloš S. Milojević iz Crne Bare, umesto da se naprave debate da bismo znali o čemu se zapravo radi, ne samo u delu Miloša Milojevića, nego o istoriji srpskog naroda, jer nije on jedini koji je zastupao teze koje su, prema nekima, sporne. Mislim da rad na rasvetljavanju istine tek predstoji, dodaje Stanković.

Miloš S. Milojević rođen je u Crnoj Bari 1840. godine u svešteničkoj porodici.
Među brojnim društvenim angažovanjima, osnovao je (1886) Društvo “Sveti Sava”. Koliko je ovo srpsko društvo bilo značajno za formiranje nacionalne svesti svedoči podatak da je austrijska vlada tražila njegovo zatvaranje. U istoriji Društva “Sveti Sava”, najstarijeg aktivnog srpskog građanskog društva koje je navršilo 133 godine postojanja i rada danas nema njegovog imena.
U jednoj brošuri opisao je srpsko-turske ratove od 1876. do 1878. godine. Objavljuje drugu knjigu “Običaji ukupnog naroda srpskog”, zatim “Običaji veliko Rusa”, a sa ruskog jezika je preveo delo “Maljuta Skuratov” u dva toma, u kome je opisana ličnost iz vremena ruskog cara Ivana Četvrtog Vasiljeviča Groznog iz 16. veka, čija baka po majci je bila Srpkinja Ana Jakšić Glinska. U tom periodu Miloš Milojević se najviše posvetio srpskim svetiteljima. Izdaje knjige “Naši manastiri i kaluđerstvo”, “Služba Svete Petke Paraskeve srpske”, “Dečanske hrisovulje” i “Pedeset i jedno pravilo službe Svetom Simeonu srpskom koje mu je napisao Sveti Sava srpski”. Shvatio je značaj popisa naših svetitelja. Popisao je sve crkve i manastire na prostorima današnje južne Srbije, Makedonije, Stare Srbije, Bugarske, Grčke i Albanije. Istraživao je i ostatke uništenih crkvenih i manastirskih zdanja. Napisao je delo “Naše monahinje”, u kom je zapisao sve što je bilo vezano za naše žensko monaštvo.
Kao veliki rodoljub, U vreme Srpsko-turskih ratova (1876—1878), osnovao i poveo u rat dobrovoljačke jedinice sastavljene, uglavnom, od učenika Bogoslovije koji su dolazili iz Južne Srbije, sa Kosova i Metohije.
Umro je na Ivanjdan, 1897 godine. Poslednje reči su mu bile: „Molite se Bogu i branite srpstvo“.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa