2. april 2020.2. apr 2020.
PROTIV OPASNOSTI -LEKCIJE NIKADA NISU DOVOLjNE
Piše: Prof. Dr. Slobodan I. Marković

PROTIV OPASNOSTI -LEKCIJE NIKADA NISU DOVOLjNE

Ovom, svakako, najaktuelnijom temom današnjice, što u medijima što u društvenim mrežama i svakom domu, bave se brojni stručnjaci i čitava lepeza naučnih institucija. U masi informacija, pored opasnosti od virusa kao nevidljivog neprijatelja javlja se još jedna prilično ozbiljna pretnja. Ako je virus prva, informacije su druga. Obe su moćne i izvor pretnji. Iako stručnjaci razumljivim jezikom, posredstvom javnih medija, upoznaju javnost sa prirodom pretnje i mogućnostima zaštite, javnost je izložena strahu od dvojake opasnosti. Prvo, od posledica samog virusa, a drugo od opasnosti u izboru prave informacije koju nam nude portali i društvene mreže. Ti problemi, danas, imaju univerzalni karakter, što znači da nisu ni nacionalni ni lokalni.
U pravoj masi informacija koje nas zapljuskuju i u zatvorenom prostoru, konsultujući mnoge izvore, za ovu priliku izdvojio sam neke koje smatram korisnim. Pre svih, to su one koje je u vidu lekcije „hitne pomoći“ ponudio američki Univerzitet „Johns Hopkins“.

Protiv Korona
virusa - lekcije
nikada nisu dovoljne
U elektronskom izdanju italijanskog „ZeroZeroNenjs“ dana 26. marta 2020. pojavio se jedan zanimljiv članak predstavljen kao „Priručnik“ za izbegavanje zaraze. Priručnik je izradio američki Univerzitet „Johns Hopkins“ sa preporukom da lekcije koje se nude nikada nisu suvišne. Ocenio sam ih korisnim, pa ih sa poverenjemsa italijanskog portala prenosim u celini:
„* Virus nije živi organizam, već molekul proteina (DNK) pokriven zaštitnim slojem lipida (masti) koji, ako ih apsorbuju ćelije očne, nosne ili usne mukoze, menja svoj genetski kod (mutira) i pretvara ih u multiplikator i ćelije napadača.
* Pošto virus nije živi organizam, već molekul proteina, on se ne ubija, već propada sam. Vreme raspada zavisi od temperature, vlažnosti i vrste materijala u kome se nalazi.
* Virus je veoma krhak; jedina stvar koja je štiti je tanak spoljni sloj masti. Zato je svaki sapun ili deterdžent najbolji lek, jer pena razbija masti. Ali morate da trljate najmanje 20 ili više sekundi i napravite puno pene. Rastvarajucći masni sloj, molekul proteina se raspršuje i razgrađuje sam.
Toplota topi masti; zatim koristite vodu iznad 25 stepeni za pranje ruku, odeće i svega ostalog. Pored toga, topla voda stvara više pene i to je čini još korisnijom.
* Alkohol ili bilo koja smeša sa alkoholom većim od 65% rastvara bilo koju masnoću, posebno spoljni lipidni sloj virusa.
* Svaka smeša sa 1 delom izbeljivača (candeggina) i 5 delova vode direktno rastvara protein, razgrađuje ga iznutra.
* Vodonik peroksid pomaže puno nakon sapuna, alkohola i hlora, jer peroksid rastvara proteine virusa, ali mora se koristiti čist i šteti koži.
Bez baktericida. Virus nije živi organizam poput bakterija; ne može se ubiti antibioticima ono što nije živo, ali brzo razgrađuje njegovu strukturu sa svim onim što je rečeno.
* NIKADA ne tresite korišćenu ili nekorišćenu odeću, čaršave ili odela. On se lepi na poroznoj površini, veoma je inertan i raspada se nakon 3 sata (ako je tkanina porozna), 4 sata na bakru, jer je prirodni antiseptik, i na drvetu, jer uklanja svu vlagu i ne može ga odvojiti i raspasti se; 24 sata na kartonu; 42 sata na metalu i 72 sata na plastici.
Ako tresete ili koristite prašinu, molekuli virusa lebde u vazduhu do 3 sata i mogu se taložiti u nosu.
Virusni molekuli ostaju vrlo stabilni na spoljnoj ili veštačkoj hladnocći poput klima uređaja u kućama i automobilima. Takođe, da bi ostali stabilni potrebno im je mnogo vlage i posebno tamnog prostora (mrak). Zbog toga će ga suvo, toplo i vedro okruženje brže degradirati.
* UV svetlost na bilo kojem objektu koji ga može sadržavati razbija protein virusa. Na primer, savršeno je dezinfikovati i ponovo koristiti masku. Budite oprezni, takođe razgrađuje kolagen (koji je protein) na koži i na kraju može izazove bore i rak kože.
* Virus NE MOŽE proći kroz zdravu kožu.
* Sirćetna kiselina NIJE korisna jer ne razbija zaštitni sloj masti.
*NE alkohol i votka. Najjača votka je 40% alkohola i umesto nje treba dosticći 65%.
* Listerine za ispiranje usta mogu biti korisne jer sadrže 65% alkohola.
* Što je manji prostor, vecća je koncentracija virusa. Otvorenije ili prirodnije ventilirano okruženje je bolje.
* Operite ruke pre i posle dodirivanja sluznice, hrane, brave, dugmadi, prekidača, daljinskog upravljača, mobilnog telefona, satova, računara, stolova, televizora itd. Naravno, i kada koristite kupatilo.
* Umirujte ruke neprekidno ih perući, jer se molekuli mogu sakriti u mikro bore ili posekotine. Što je gušća hidratantna masa, to je bolje.
* Uvek držite kratke nokte da se virus ne sakriva tamo“ .
Umesto komentara na „Priručnik“, u vremenu opasnosti kojim smo svi - kao ljudi, izloženi, nezahvalno je klasifikovati pretnje. To bih ostavio za drugu priliku. Međutim, u situaciji dugog karantina - zbog pretnje za fizički opstanak, prilika je da sredimo mnoga shvatanja i da osnažimo tradicionalne vrednosti porodičnih odnosa. U dobroj meri, te mogućnosti mogu da dovedu u pitanje ne selektovana saznanja kao pretnje iz „sveznajućih izvora“ društvenih mreža za naš mentalni sklop. Kao društvo, s njima bi mogli imati problema kada napustimo karantin. Dakle, i jedne i druge pretnje su ozbiljne. Lek za prve je u znanju i poverenju, a za druge – pre svega u tradiciji naše hrišćanske kulture, a ne u verovanju u sve što nam „sveznajući“ nude. S njima bi mogli u zajednici bez porodice i na ulici bez škole.
Da je vrednost u krugu porodice i svoje tradicije moralnih vrednosti, dobri primeri nisu na zapadu nego na dalekom istoku. Kao primer,može nam poslužiti Kina i njena konfučijanska doktrina. Ona je jednostavna. U njoj odnosi između očeva i sinova pripadaju njihovoj tradicionalnoj kulturi. Naučena moralna pravila se prenose nasleđem porodičnog života. U socijalnoj vertikali, pored porodičnih, definisani su i drugi - odnosi učitelja i đaka, lekara i pacijenta, vladara i podanika. Tradiciju smatraju prednošću, a ne manom. Uostalom, kinezi ne koriste štapiće za hranu zato što su zaključili da su praktičniji od zapadnih noževa i viljušaka, nego zato što svi Kinezi jedu hranu štapićima. i od njih ima šta da se nauči, ne samo kada smo u opasnosti nego kada ona prođe.
Da ne bude i kod nas kao na zapadu – kod Engleza, kako je rekao njihov neimenovani pesnik „…mi verujemo u Boga i vojnika samo kad smo u opasnosti, kad opasnost prođe i sve postane obično, Boga zaboravimo i vojnika – logično!
Prof. dr Slobodan I. Marković, Fakultet za Pravne i poslovne studije „Dr Lazar Vrkatić“ – katedra za bezbednost i
kriminalistiku, Novi Sad.
Autor je doktor iz multidisciplinarne oblasti iz političkih, pravnih i tehničkih nauka. Dugogodišnji predavač grupe predmeta iz oblasti bezbednosti: Međunarodne, korporativne, metodologije istraživanja bezbednosnih pojava. Naučni, stručni i ovlašćeni sudski prevodilac italijanskog jezika. slomark@gmail.com
https://www.zerozeronews.it/vade-retro-coronavirus-le-lezioni-non-bastano-mai/ 26.mart 2020 u 21:20

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa