4. jun 2020.4. jun 2020.
Od miraza do brenda Veselinovića
VIŠE OD DVA VEKA I ŠEST GENERACIJA PORODIČNE PČELARSKE TRADICIJE

Od miraza do brenda Veselinovića

Istorija pčelarenja Veselinovića počela sa pra-prababom Živanom koja je u miraz donela desetak vrškara. Pored proizvodnje meda i drugih produkata koji se ovim putem mogu dobiti, od ovog proleća u dvorište Veselinovića može se doći i na API terapiju – lečenje pčelinjim vazduhom i proizvodima od pčela
Više od dva veka pčelarenja i šest generacija pčelara u porodici Veselinovića iz Cerovca tradicija je koja zaslužuje svako poštovanje. Da bi se opstalo u ovom poslu kažu da je pored upornosti ljubav najvažnija. Ističu i da se od pčelarstva ne može obogatiti, ali se može pristojno živeti.

Porodična istorija
Istorija pčelarenja Veselinovića počela je sa pra-prababom Živanom koja je u miraz donela desetak vrškara (starinskih pletenih košnica). Njenog muža ovaj posao nije zanimao, ali Živana je ljubav prema pčelama prenela na sina Obrena i posebno na unuka Živana, koji je od detinjstva radio sa babom. Živana je u pčelarskom poslu nasledio Veselin. Mlađi sin Radoslav uspešan je u privatnom biznisu sa kompanijom „Galeb“, ali nije zaboravio porodičnu tradiciju. Veselinov sin Zoran, sa suprugom Gordanom, uspešno je nastavio posao i do pre dve godine bio je predsednik Pčelarskog društva „Šabac“. Sada imaju oko 600 košnica. Najmlađi Veselinović, Zoranov sin Živan, počeo je da uvodi i značajne inovacije i novi pristup iskorišćavanju svega dobrog što ovi plemeniti insekti nude. Čak su i ženska deca, kada su se udavala, u svoje nove porodice prenosile tradiciju pčelarenja.

Mladost uvodi novine
Pored proizvodnje meda i drugih produkata koji se ovim putem mogu dobiti, od ovog proleća u dvorište Veselinovića može se doći i na API terapiju – lečenje pčelinjim vazduhom i proizvodima od pčela.
-Na sajmovima u Nemačkoj i Sloveniji videli smo da se ovakve terapije kod njih primenjuju već duže vreme. Pčelinji vazduh – ariosol, uspešno pomaže kod astme, problema sa disajnim putevima i sinusima, krvnog pritiska, migrene, ali i generalno jača organizam. Shvatili smo koliko je to dobro za zdravlje i došli na ideju da možemo da pomognemo na prvom mestu ljudima koji su nam dragi, a imaju ove probleme, a zatim i svima drugima. Sistem radi po principu da inhalator izduvava vazduh iz košnica i on se pomoću maske udiše. Potrebno je 10 terapija da se oseti boljitak. Jedna terapija traje sat vremena i prva je besplatna, objašnjava Živan Veselinović.
Svu opremu su nabavili iz Slovenije, jer se kod nas još uvek ovim niko ne bavi. Inhalatore mogu da koriste i ljudi alergični na pčele i njihove proizvode.
Za ovu namenu Veselinovići su napravili i poseban prostor. Drveni objekat smešten uz lozu, sa dve strane zatvoren samo komarnikom. Pčele izlaze napolje sa druge strane ograđenog prostora i ne postoji opasnost da ujedu nekog. Druga dva zida, pored košnica sa sistemom za inhalaciju, krase brojne diplome koje su generacije Veselinovića dobijale na sajmovima i manifestacijama, ali i tokom usavršavanja. Najvažnije među diplomama su one za unapređenje i razvoj pčelarstva koje dodeljuje Savez pčelarskih organizacija Srbije i koje predstavljaju najviše priznanje koje pčelari kod nas mogu da dobiju, a dodeljene su Živanu starijem, Veselinu i Zoranu. Nadaju se da će i mlađi Živan poneti jednu. Ipak, porodica je posebno ponosna na Diplomu o završenom seminaru iz pčelarstva koju je Živan stariji dobio davne 1958. godine.
-Ovaj prostor smo napravili i da bi ljudi koji dođu da kupe med i naše druge proizvode mogli da vide i čuju kako smo i šta radili svih ovih godina. Ovde mogu da sednu i upoznaju se sa našom dva veka dugom pčelarskom tradicijom. To nam je, uz želju da pomognemo ljudima, bilo presudno kada smo se odlučili na ovaj korak, a ne novac, kaže Zoran Veselinović.

Sećanja na davna vremena
Veselinovići su imali 24 košnice kada je Veselin napustio Poljoprivrednu školu i odlučio da se ozbiljnije bavi ovim poslom. Bilo je boljih i lošijih vremena, ali složni su da su poslednje dve, tri godine jako teške, ne za prodaju, nego za proizvodnju meda.
-Priroda je ranije bila bolja, klima pitomija. Manje su se koristili hemijski preparati. Nije bilo toliko bolesti. Dosta košnica sada mora da se leči. Prodaja nije problem, ona je nekada bolja, a nekada lošija. Sada je teško proizvesti med, kaže Zoran.
Veselin pamti kada su, dok je bio dete, zaprežnim kolima prevozili pčele na pašu u Platičevo. Pamti i kada su ih krajem ‘70-ih i ‘80-ih vozili na paše po celoj bivšoj Jugoslaviji.
-Bilo je godina kada smo cedili i po 100 kilograma meda po košnici. Imao sam 12-13 godina kada sam počeo ozbiljnije da radim sa pčelama. Tada smo konjima i kolima išli u Platičevo gde smo držali pčele ili smo ih, eventualno, vodili u Provo na pašu. Krajem ‘70-ih i ‘80-ih godina imali smo oko 700 košnica. Prvo bi ih u februaru vozili u Bosnu, na Lukavac, posle smo ih vraćali ovde na bagrem, a nešto kasnije na Rudnik, jer bagrem tamo cveta kasnije. Posle toga su išle na kesten u Sase u Bosni, pa na Frušku Goru na lipu, onda na suncokret, zatim na Lonjsko Polje kod Zagreba, pa odatle u Bosansko Grahovo, priča Veselin i seća se dramatičnih scena upravo iz Lonjskog Polja, kada je Sava počela da nadolazi. Uspeli su tada, pomoću traktora i kamiona, gazeći kroz vodu, da spasu sve košnice.

Uz med ide rakija
-Moj otac je govorio da se od pčela ne može obogatiti, ali se može pristojno živeti, ističe Veselin.
Živan je prošle godine završio Srednju poljoprivrednu školu. Kaže da ima previše posla da bi studirao, ali zato proširuje posao. Pored pčela zasadio je i šljive. Jedan deo prerađuje u rakiju, a drugi će sušiti, od čega će nešto ostati obična sušena šljiva, a ostalo će se prelivati čokoladom. Rakiju već peče za nekoliko firmi, od kojih je jedna, naravno i „Galeb“, a oni koji su je probali veoma su zadovoljni kvalitetom.

Zdravlje u kašičici
Živan navodi podatak da pčelinji proizvodi imaju 22,5 vitamina i minerala, a da je čoveku za zdrav život u toku dana potrebno 24. Dakle, 95 odsto vitamina i minerala ima samo u njima. Dobra potvrda ovih reči je i to da je Veselinova majka u 94. godini još uvek potpuno zdrava.


Teško vreme za proizvodnju meda
Veselinovići kažu da je sada za mlade pčelare ovaj posao „mač sa dve oštrice“. Ističu da su ovo nezgodne godine za pčelarstvo.
-Koristi se dosta hemije i dolazi do masovnog pomora pčela. Takođe je i vreme nestabilno. Uz sve to pčelama jako štete i signali mobilnih mreža. Dezorjentišu ih i ne mogu da se vrate u svoje leglo. Za uspeh u ovom poslu potrebno je mnogo znanja i upornosti, ali pre svega on mora da se voli. Ovo se radi iz ljubavi, a pare dođu kao nagrada. Mnogo je onih koji pčelare samo dve-tri godine. Ko hoće da opstane mora stalno da nadograđuje svoje znanje. Sve što se stvara godinama može da se upropasti za samo jednu, a važno je i posle pada znati se oporaviti, navodi Zoran Veselinović.
Ovo potvrđuje i njegova supruga Gordana koja se nakon udaje prvi put susrela sa pčelarstvom. Kaže da su joj stručne obuke najviše pomogle da savlada ovaj posao. Sada, posle 20 godina i ona nosilac brojnih diploma.


Šabac prvi u Srbiji
Šabački kraj je centar proizvodnje meda u Srbiji sa oko 20.000 košnica i prvi je po količini oceđenog meda u našoj zemlji. Ovakva situacija nije od skoro. Udruženje pčelara je proslavilo 125 godina postojanja, a Veselin je nekada, radeći za firmu u Sloveniji, iz ovog kraja tamo izvozio 240 tona meda.


M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa