30. jul 2020.30. jul 2020.
IGRICAMA I DRUŠTVENIM MREŽAMA PROTIV DOKONOSTI
LETNjI RASPUST POD MASKAMA

IGRICAMA I DRUŠTVENIM MREŽAMA PROTIV DOKONOSTI

Leto. Raspust 2020. Ni malo nalik na sve prethodne. Bez “boja i ludog letnjeg plesa”. Mladi kažu da ni temperature ne priliče trenutnom godišnjem dobu. Jul prolazi u znaku dokonosti i monotonije. Ili, kako to školarci žargonskim rečnikom nazivaju, “smor”!
Četrnaestogodišnji Nikola Kojadinović iz Koceljeve dosadašnje letnje mesece je uglavnom provodio napolju, sa drugarima. Odlazio je na sportske terene, vozio bicikl sa društvom, išao na bazen...
–Sada sam više vremena kod kuće. Napravio sam neke sprave za vežbanje, pa treniram. Sa drugarima ne mogu da se družim jer nije bezbedno. To druženje mi najviše nedostaje jer smo već dug vremenski period razdvojeni. Skoro celo polugodište nismo išli ni u školu, pa se nismo ni viđali. Osim što vežbam, vreme provedeno kod kuće popunjavam tako što igram video igrice ili čitam nešto. Uglavnom, prilično je dosadno sedeti kod kuće jer su svi dani isti- kaže Nikola.
Njegove nešto starije sugrađanke, srednjoškolke Ana Đenić i Vanja Anđelić, smatraju da vreme tokom ovogodišnjeg letnjeg raspusta provode nekvalitetno. I za njih “dani zalud prolaze”. Odmor do nove školske godine protiče bez adekvatnih sadržaja, bez svega onoga na šta su do sada navikli, a to su druženje bez ograničenja i distance u bilo koje doba dana i noći, razbribriga na bazenima ili u kafićima, noćni izlasci...
–Sada smo uglavnom u kućama i eventualno u nekoj šetnji, ali izbegavamo veće gužve i nismo u velikim grupama. Svodi se na nekoliko nas. Takođe, trudimo se da ne idemo u zatvorene prostore. Trenutno mi možda najviše nedostaju izlasci i bazen. Kada izađemo, iako izbegavamo zatvorene prostore, roditelji nam sugerišu da vodimo računa kada su kontakti u pitanju. Vreme provedeno u kući uglavnom koristim za gledanje televizijskih serija i filmova. Ponekad igram šah a nađe se i nešto za čitanje. Sada još više vremena provodimo na društvenim mrežama, više smo on lajn. Baš nemamo nikakvih obaveza i ja se više umorim od toga što ništa ne radim, nego kada bih nešto radila- ističe sedamnaestogodišnja Ana, učenica Filološke gimnazije u Valjevu.
Istu školu pohađa i njena drugarica Vanja, koja se ni malo ne razlikuje od svojih vršnjaka, pa ni po načinu na koji je pre epidemije koronavirusa provodila letnje raspuste.
–Dani su bili ispunjeni odlascima na bazen, druženjem sa prijateljima i večernjim izlascima. Bukvalno smo svaki dan bili zajedno, šetali se, uživali u zajedničkom slobodnom vremenu. Sada je sve to potpuno drugačije. Ne okupljamo se u većem broju, bazen ne radi, kafići su u večernjim časovima zatvoreni. Što se druženja sa prijateljima tiče, sve se svodi na šetnju sa nekoliko drugara. I meni najteže pada baš ta razdvojenost od pojedinih prijatelja- priča ova tinejdžerka koja raspust između dve školske godine provodi baš kao i svi mladi, uz televizijski sadržaj ili na društvenim mrežama.
–Kada sam sama, osim gledanja filmova, ponešto i pročitam. Ono što bih preporučila ljubiteljima knjige jeste “Zagonetna narukvica Artura Pepera”, autora Fedra Patrika- savetuje Vanja.
Stiče se utisak da ni mladi, koji su po prirodi prilagodljiviji od starijih, nisu uspeli da situaciju preokrenu u svoju korist. Moguće je, ipak, da je nedostatak inicijative i ideja samo trenutno “zatišje pred buru” i da će školarci naći način da prevaziđu prepreke i “nadmudre” virus.

“TEŠKO NAM JE DA ODRŽAVAMO DISTANCU”
Tinejdžerke ističu da često viđaju ljude u prodavnicama i drugim zatvorenim prostorima koji ne nose maske ili ih nepravilno koriste.
Prema Vanjinim rečima i mladi bi trebali da se trude da se pridržavaju svih preporučenih mera u cilju zaštite od korona virusa koji je svima izmenio svakodnevicu. Ipak, tinejdžeri sa zaštitnim maskama na javnim mestima su zaista prava retkost.
–Verujem da virus postoji, ali nisam previše uplašena. Što se tiče zaštitnih maski, zaista ih retko koristim. To se uglavnom odnosi na odlazak u prodavnicu ili neki drugi zatvoreni prostor, dok je na otvorenom ne koristim. Trudim se da poštujem pravila zbog drugih ljudi oko mene, ne samo zbog sebe. Iako smo mladi, smatram da većina nas ipak ima tu dozu odgovornosti u sebi i dovoljno razvijenu svest o ovoj epidemiji. Možda bi mogli u većoj meri da primenjujemo fizičku distancu, ali je to zaista teško, posebno u našim godinama, kada nismo previše opterećeni razmišljanjima o ružnim stvarima, iako nam je život potpuno promenjen zbog ove epidemije. Ipak, zaista je teško održavati fizičku distancu kada imate 16,17, 18 godina- kaže Ana koja je za razliku od većine svojih vršnjaka ove godine ipak uspela da ode na letovanje.
Govoreći o odlasku na more i letovanju u “doba korone” napominje da je na početku bilo neizvesnosti koja je ubrzo, po dolasku na destinaciju, nestala. Iz razgovora sa meštanima saznala je da je u tom trenutku epidemija u turskom letovalištu Marmaris bila pod kontrolom ali da su, za razliku od naše zemlje, i dalje primenjivana stroga pravila zaštite.
– Ono što je bilo upečatljivo jeste da su se mere maksimalno poštovale, kako od strane turista tako i samih meštana. Nadležni su bili baš rigorozni i konstantno su nadzirali poštovanje mera i opominjali one koji ih ne primenjuju. Zaista je bila prava retkost videti nekoga bez maske u svim zatvorenim prostorima u kojima je ulazak bio dozvoljen samo uz mere zaštite i merenje temperature. Na plaži je postojala distanca ali se maske, naravno, nisu koristile. Mi smo prilikom odlaska na letovanje razmišljali kako će nam biti i da li ćemo se prilagoditi merama, hoće li nam one upropastiti odmor. Međutim, navikli smo se i to nam je bilo potpuno normalno- priča Ana.

ON LAJN NASTAVA KAO DODATNI NAČIN OBRAZOVANjA
Do početka nove školske godine ostalo je nešto više od mesec dana. Epidemija je izmenila i način predavanja. Nastava je iz realnih premeštena u virtuelne učionice. I dalje je neizvesno na koji način će se đaci vratiti u klupe. Mladi u Koceljevi, uglavnom, ne žele da od septembra svoje školovanje nastave onako kako su završili prethodni razred. On lajn nastava je, kažu, prihvatljiva kao dodatni vid obrazovanja. Poželjna je kao način dopunskog rada.
–Ako baš mora na takav način da se organizuje škola smatram da je bolje da se kombinuje on lajn sa klasičnom nastavom i da se u školu ide dve nedelje nego da bude, kao na kraju prethodne školske godine, sve on lajn. Mislim da je tada bilo i dosta varanja od strane pojedinih učenika i bilo je sigurno nepravde. Svakako je ovaj model koji je za sada najavljen manje zlo. Ipak, najviše bih voleo da se ide redovno u školu a da nastavu na daljinu zadržimo kao jedan način dodatnog rada- izjavio je budući osmak Nikola.

Vesna Bošković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa