21. mart 2019.21. mar 2019.
Sveže pamćenje   na sumrak sveta
DVE DECENIJE POSLE
NATO BOMBARDOVANjA JUGOSLAVIJE

Sveže pamćenje na sumrak sveta

Stid “starice” Evrope zbog podaničkog ponašanja prema “Dinosaurusu” iz Bele kuće u Mačvi nikad neće biti zaboravljen. Glas razuma i posle dvadeset godina od agresije NATO zavojevača na suverenu Jugoslaviju, čime je "pogažena" Povelja Ujedinjenih nacija i sve norme međunarodnog prava, govori da se iza drugog lica Boga Janusa krije “nakaza”, koja bi da vlada svetom
Noć između srede i četvrtka 24. i 25. marta 1999. godine, posle dvadeset godina, ostaje i dalje u sećanju mnogih građana zabeležena kao najcrnja stranica i najsramniji čin koji se pred očima svetske javnosti, na pragu 21. veka dogodio nekadašnjoj Jugoslaviji, suverenoj i maloj zemlji na uzavrelom Balkanu čiji su građani osuđeni od svetskih moćnika, samo zato što vole svoju domovinu i nisu spremni da budu ničiji vazali ni sluge.
- Zatekao sam se na putu preko Fruške gore, kad su pale prve bombe oko 20. časova, uveče na Novi Sad. Još uvek mi u ušima “odzvanja”, zavijajući zvuk sirena, koji je “prolomio” mirnu noć, označavajući vazdušnu opasnost. Sećam se da su posle toga zabrujali teški bombarderi i krstareće rakete zločinačke NATO avijacije. Nikad ne treba da budemo njihovi članovi, kaže Avram Gišić iz Belotića, nekadašnji vozač u opštini Bogatić, danas penzioner.
Slično razmišlja Dragan Drmanović iz Bogatića, uveren da su svetski moćnici predvođeni Amerikom želeli da vladaju svetom, a to i danas hoće, rukovođeni isključivo ličnim interesom.
Krize, širom sveta, po njegovom uverenju, ali i rečima drugih sa kojima smo razgovarali nastaju upravo pod plaštom ličnih liderskih ambicija. Otuda i simboličan naziv akcije bombardovanja Jugoslavije “Milosrdni anđeo”.
- Kome su bombe donele sreću. Svuda leleci i materijalna razaranja. Ostalo je mnogo tragova i danas. O šteti i da ne govorim. Šta smo dobili? Ovo pitanje upućuje poljoprivrednik Živan Martinović iz Bogatića.
Bombardovanje od pre dve decenije, koje izvršioci smatraju intervencijom radi zaštite ljudskih prava na Kosovu, u Mačvi većina građana vidi kao izgovor i bežanje od stvarnosti, koja nažalost ni danas nije “ružičasta” u ovom delu Srbije.
U međuvremenu je prebrojavanjem utvrđeno da je “Milosrdni anđeo” doneo mnogo stradanja nedužnih civila, rušenja škola, izbegličkih naselja i mnogih drugih značajnih i vrednih objekata, osim vojnih i policijskih, koje su smatrali legitimnim ciljevima. O “šteti” po zdravlje ljudi još se polemiše, a “direkni” krivci i izvršioci zločinačkog čina nisu kažnjeni. Naprotiv, česte su i polemike oko procesuiranja krivice.
I ako je, na sreću mnogih, posle 78 dana besumučnog bombardovanja, na neki način zatvorena ova tamna slika sveta, zabeležili smo i mišljenje da “boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka”. Nije zanemarljivo ni razmišljanje istoričara Miloša Kovića: Nužna je opreznost prema svim “saveznicima”. Mala zemlja ne može da bude saveznik velikima. Oni je najčešće vide kao sredstvo svoje spoljne politike.
Rekli bismo na kraju da izuzetak čine retki pojedinci.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa