19. decembar 2019.19. dec 2019.
“General mačvanski” za sva vremena
TRAGOM DELA MILIĆA OD MAČVE

“General mačvanski” za sva vremena

Znao je da sebe nazove: Kostur Radovanov, Unuk Pantelijin, Majčin stoludak ..., a u stvari, bio je Milić Stanković, rođen u ataru mačvanskog sela Belotića, nazvanom Nakućište. Izašao je iz majčine utrobe na uvratinama očeve “velike njive”, a tetka Cuja mu je prerezala pupčanu vrpcu, zarđalim srpom
Znameniti slikar, koga pojedinci smatraju i najznačajnijom ličnošću, prošlog veka, Milić od Mačve, zaslužuje da se svake godine priča o njemu. Delo ga je preporučilo.
Posebno Mačvani treba da su na njega ponosni.”Iznikao” je iz njihove sredine, iz njihove brazde, a pronoseći svoju slavu u zemlji i širom sveta, pronosio je slavu Mačve. Ukupna priča o ovom genijalnom slikaru, sadrži san, maštu i proviđenje, putanju kojom se kretao od malena i kojom su ga oduvek pratili sledbenici. Definitivno, u svet slikarstva se vinuo i tamo ostao zauvek, iz očeve kolebe u Nakućištu.
Hroničari beleže da je nemiran, školski duh(osnovnu školu završio je u rodnom selu, a u Šapcu gimnaziju) i veštinu kasnije upotpunjavao i “brusio”, velikom upornošću i ljubavi prema slikarstvu (na Likovnoj akademiji u Beogradu).
Nisu ga zanele svetlosti velikih gradova, kontakti sa značajnim ličnostima s kraja prošlog veka. Naprotiv svuda je istupao kao Milić od Mačve. Dodavanju ovog prefiksa ( Od Mačve) doprineo je i sticaj okolnosti o kome govori primarijus doktor Predrag Tojić, beležeći ovaj slučaj u svojoj hronici o Miliću, kako ga se otac Radovan odrekao baš preko ovih novina (“Glas Podrinja”), kad se između arhitekture i slikarstva, posle treće godine paralelnog studiranja, odrekao ovog prvog u korist slikarstva. Uspešno je diplomirao na Likovnoj akademiji u Beogradu 1959. godine, a ispostavilo se kasnije da je to bila pravilna mladalačka odluka( da studira slikarstvo) na sreću likovne umetnosti. Ova odluka bila je korisna i za Milićevog oca Radovana, jer mu je sin, davnih šezdesetih, posle prve uspešne izložbe poklonio par najlepših i najtežih volova koje je za novac od prodatih slika kupio na šabačkoj “Banderi”. Sve to ovekovečio je u “Glasu Podrinja”, naš ugledni kolega, počivši, Dragiša Penjin. Radovan je ponovo “priznao sina”, a ovaj mu se pored ostalog “odužio” i “Radovan kulom”, koju je sagradio na očevom imanju u Mačvanskom Belotiću, 1968. godine, a ispred nje se i danas održava, svakog jula u godini “Petrovdansko lilenje”.
Milić je ostavio dosta toga srpskoj umetnosti i kulturi, a posebno svojim Mačvanima i zavičaju. Svuda je govorio da potiče iz Mačve. Svom imenu dodao je ime velike srpske ravnice, koju je delom proslavio širom sveta. Mačvani toga, nažalost često nisu ni svesni, kao ni činjenice da je počivši Milić uvek žurio da dovrši svoje delo, jer se bojao tesnog prostora za neostvarene snove. Govorio je da je uvek sanjao i tako su nastajale njegove slike
Svojim zemljacima, ostavio je za navek dve fresko slike, velikih formata. Jedna, “Metamorfoza Mačve na Bitvi”, krasi centralni zid hotela u Bogatiću. Druga, “Srpske pošte na kraju drugog milenijuma”, nalazi se na zidu pošte u Bogatiću. Umetnik je često govorio kako umetnička dela treba da se nalaze na zidovima zgrada kroz koje prolazi veliki broj ljudi. To ne samo da je “važno” za te ljude, već za umetnost u celini, isticao je Milić.
Pedantni statističari su zabeležili da je naslikao 7.500 slika, više od 13.000 grafika i na stotine ikona i fresaka. Kažu da je zbog neiscrpne želje da što više uradi, ustajao sat ranije.
Dokazivao se i kao literarni stvaralac.
Preminuo je 8. decembra 2000. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa