Šapčanka Sara Jovanović, trener Kajak kluba „Zorka“
Sport je moja velika ljubav
„Sport me je promenio i znala sam šta želim u narednim koracima. Posvetila sam se obrazovanju i po sticanju diplome na osnovnim studijama upisala master. Iako se u tom periodu nisam takmičila, ostala sam verna sportu. Čitav život mi je vezan za klub, a od ove godine i zvanično sam deo trenerske postave“, ističe Sara Jovanović, trener Kajak kluba „Zorka“
Šapčanka Sara Jovanović sa dvadeset i pet godina ostvarila je jednu od svojih velikih želja, postala je trener u jednom od najtrofejnijih šabačkih sportskih kolektiva. Od marta meseca tekuće godine deo je stručnog tima Kajak kluba „Zorka“. Ovim angažmanom Sara se sa diplomom profesora fizičkog vaspitanja vratila u klub gde je kao takmičarka u dvosedu na 1.000 metara osvajala medalje. Danas, kao trener, nekim novim klincima pomaže da osete čari trijumfa i ponosno zakorače na pobedničko postolje.
Početak na Savi Ne može precizno da se seti kada je sport postao velika ljubav, ali dobro pamti trenutak kada je odabrala kajak.
-Od detinjstva se bavim sportom. Trenirala sam gimnastiku, plivanje. Pohađala sam i osnovnu Muzičku školu. Razmišljajući o sportskim alternativama po završetku škole iskristalisale su se dve opcije, kajak i rukomet. Kako su mi bliži individualni sportovi, odlučila sam se za vodu, čamac i tako je sve počelo - kaže kroz osmeh Sara o sportskoj avanturi u koju se upustila sa 13 godina. Poznavaoci sporta bi rekli da je „zakasnila“ nekoliko godina, no to nije bila prepreka za njen karakter.
-Tadašnji trener Zoran Jevtić smatrao je da imam više godina nego što je praksa kada se počinje sa treningom. Prema pravilima, u početku se vesla u manjem čamcu, a kasnije sledi vežba na velikom. Zbog godina bilo je neophodno da počnem sa većim. Ipak, nije bilo značajnijih poteškoća. Do 2012. godine trenirala sam sa Zoranom i Urošem Pavlovićem, a potom intenzivnije sa Milanom Đenadićem - ističe mlada Šapčanka.
Sara Jovanović svoj master rad posvetila je posebnom istraživanju u kom će uporediti postignuća kajakaša iz Šapca, Slavonskog broda i Zagreba. -Rad je baziran na analizi motoričkih sposobnosti, odnosno snage i fleksibilnosti u pripremnom periodu kajakaša mlađih od 18 godina. Takođe obuhvata i rezultate ankete namenjene trenerima kako bismo uporedili trenažne procese. Cilj je da ostane baza podataka kreirana tokom samog procesa koja će biti značajna za klubove. Mali je broj naučnih radova u oblasti kajaka, te će nam ovo biti dragoceno.
Medalje i priznanja Ubrzo su usledili uspesi i Sara je na Prvenstvu Srbije sa Dunjom Sarić, bila državni prvak u disciplini K2 na 1.000 metara, a osvojila je i bronzanu medalju na maratonu od pet kilometara. Za klub ovo je bilo značajno odličje u seniorskoj kategoriji, a u tom trenutku Sara je uzrastom bila kadetkinja. Na izbornom takmičenju na Adi u jednosedu na 500 metara bila je druga u svom godištu, ukupno četvrta. Ipak odlazak iz rodnog grada na akademsko usavršavanje u Novi Sad, na Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja delimično je promenio prioritete.
-Odlazak na fakultet uticao je na takmičarski deo. Još u osnovnoj sam govorila da želim da „preskočim“ srednju školu i odmah upišem DIF. Verujem da su svi očekivali da ću s vremenom promeniti mišljenje i studirati ETF, ili nešto iz domena informacionih tehnologija, posebno kada sam upisala informatički smer u Šabačkoj gimnaziji. Porodica me je usmeravala u tom pravcu, ali to nije ono što sam želela. Sport me je promenio i znala sam šta želim u narednim koracima. Sada, su ponosni na mene. Posvetila sam se obrazovanju i po sticanju diplome na osnovnim studijama upisala master. Iako se u tom periodu nisam takmičila, ostala sam verna sportu. Već na drugoj godini studija bila sam angažovana kao trener gimnastike u školici sporta.
Foto: "Glas Podrinja"
Povratak u „Zorku“ Povratak u Šabac bio je ujedno i Sarin povratak u KK „Zorka“. Sa iskustvom, željom, energijom postala je deo klupskog stručnog tima.
-Od samog dolaska u klub bila sam uključena, pomagala tokom letnjih raspusta, do polaska na studije sam već radila sa mlađima. Čitav život mi je vezan za klub, a od ove godine i zvanično sam deo trenerske postave.
Kao trener radi sa mini kajak ekipom. To je najmlađi takmičarski pogon u „Zorki“
Pravo je blago i radost raditi sa decom. Energija koju emituju je neverovatna, za nekoliko trenutaka vam poprave dan
-Pravo je blago i radost raditi sa decom. Energija koju emituju je neverovatna, za nekoliko trenutaka vam poprave dan. Pravo je uživanje biti sa njima, gledati kako se druže, napreduju, takmiče se i postižu rezultate. Nedavno smo osvojili Ligu Srbije, bili drugi na državnom prvenstvu za mini kajak ekipu, osvojili smo ekipnu titulu. Uglavnom smo uvek u prva tri - sa ponosom ističe Sara. Sarina sadašnjost i budućnost je trenerski poziv u najdražem sportu. Planira prvi naredni trening, sprema strategiju za takmičenje i sanja velike uspehe svojih takmičara.
- Volela bih da imam svoj klub i bavim se razvojnom gimnastikom, ili školicu sporta. Sada sam u klubu i volim ono što radim. Uživam - zaključuje Sara.
Medijski sadržaj nastao na osnovu odabira tema od strane građana Šapca.