6. septembar 2018.6. sep 2018.
Krivina u ogledalu

Kada fikus promisli

Na svu sreću, Srbija ima predsednika, pa me mora mnogo da se sekira šta radi i šta priča npr. premijer Srbije, odnosno da budem politički korektan – premijerka.
U moru svakodnevnih direktinih vanrednih uključenja predsednika Srbije u televizijske programe svih mogućih frekfencija, nekako nemamo preveliko interesovanje za ono što govori, po Ustavu Srbije, neko ko se nalazi na najmoćnijoj funkciji u zemlji.
Izjave nekoga koga širom naše lepe zemlje nazivaju najvećim fikusom u novijoj istoriji Srbije, ne dotiču mnoge, čak ni njene kolege. Jednom izjavom, međutim, stala u red onih koje direktno konkurišu da ugroze i neprikosnovena spočitanija Prvorođenog. Reče naša draga premijerka, elem, da obrazovanje u Srba treba da bude tako da đake uči da misle svojom glavom.
Divne li sentence našeg fikusa. I nije da baš nije u pravu. Naše obrazovanje ume da to uradi, ali je problem u tome što učenici koji budu naučeni da misle svojom glavom, tom istom glavom i bradom redom odoše na neka srećnija i bolja mesta, Uglavno sa kartom u jednom pravcu, jer tamo gde stignu, misliti svojom glavom nije greh, već prednost.
U našoj lepoj zemlji svako ko pomisli da misli svojom glavom rizikuje da bude proglašen za stranog agenta ili izdajnika. Šta ima bilo ko da misli kako da se podupre brdo kada je to smislio onaj koji bi da se vozi vazduplohovima. Ima li potrebe da o Elektroprivrednom sistemu bilo ko razmišlja sem čoveka kojeg je na tu funkciju preporučila činjenica da je imao odlično pečenje u svojoj pečenjari. Zamislite tek kakav poriv imaju svi oni časni i školovani oficiri Vojske Srbije da misle svojom glavom kada ih danas postrojava najpoznatiji srpski dezerter.
Zašto bi bilo koje dete danas u Srbiji razmišljalo o dugoročnom kvalitetnom obrazovanju kada je u naprednjačko vreme moguće da se iste godine upiše i završi fakultet. Bilo je primera da se to dešavalo i u istom danu, ali za postdiplomske studije su, ipak, morali malo više da se potrude.
Pa, pogledajte sve te ministre, državne sekretare, direktore, ko se od njih ono baš potrudio da završi neku školu u kojoj će da ga nauče da misli svojom glavom. Ima ko da misli za njih. Jedna partija i jedan čovek. I šta ti je još potrebno za sreću u životu. Upišeš se u stranku, završiš neku brzopoteznu, ali dalekometnu školu, postaneš neki šraf u nekom ministarstvu, kupiš i auto, stan, vikendicu, ma Bog da te vidi. Uz samo jedan jedini uslov – nemoj da misliš.
Zamislite situaciju u kojoj najveći fikus u novijoj istoriji Srbije dođe na posao u Nemanjinu, a tamo svi misle svojom glavom. Onda bi i ona morala da se resetuje i da se vrati na neke ranije crvene linije. Morala bi i ona da malo porazmisli svojom glavom i da se priupita šta joj sve ovo treba. Tako nešto joj ne treba, a i šta će joj kada Prvorođeni ide svuda tamo gde bi ona trebalo da bude. Tako je bilo dok je Prvorođeni bio premijer.
Nenad Kulačin

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa